May 12, 2012

Jean Sibelius

Ako je neka ličnost bila i ostala heroj jedne nacije, simbol i duh jednog naroda, čovek kroz čiju je muziku ime postalo besmrtno, onda je to svakako Jean Sibelius.

Jean Sibelius

Jean je bio kompozitor koji je svoju zemlju Finsku osećao, udisao i obožavao, koju je najverodostojnije notno slikao, i čije je noći bez meseca, i dane bez sunca, poput muzičke razglednice slao svim ljudima sveta. Tokom svog dugog života, Sibelius je postao nacionalna figura u Finskoj i simbol nacionalnog samoodređenja.

Jean sa 12 godina
Johan Julius Christian Jean Sibelius, ili Janne, kako su ga, na finskom, zvali Finci, rođen je u mestu Hämeenlinna na jugu Finske, 1865. godine. U vreme kada je rođen, Finska je bila deo ruske carske imperije, pa se finski jezik nije nigde ni koristio. I sam Jean je do 8. godine pričao samo švedski, jer je mesto gde  je rođen bilo u švedskom govornom području. Međutim, njegova majka je bila dovoljno dobar vizionar i sa 11 godina da šalje u školu Hämeenlinnan normaalilyseo, koja je u to vreme bila prva škola u zemlji koja je imala nastavu na finskom jeziku. Otac Gustaf Sibelius, vojni lekar, umro je od tifusa u 47. godini, kada je Jean imao 3 godine, pa je detinjstvo većinom provodio u mestu Loviisa, uz očevu majku, baku Fredriku Catharinu Sibelius i majku Mariu. Neizmerno je voleo muziku, pa je često svirao sa sestrom Lindom, koja je svirala klavir, i sa bratom Christianom koji je svirao violončelo.Odrastanje u toplom porodičnom okruženju i divnoj prirodi, uticalo je na njegov senzibilitet i vezanost za voljenu zemlju, za njene reke, jezera, šume i nepregledna prostranstva, pa je i kasnije, u radu, finska priroda često služila kao materijal za njegovu muziku.

Jean sa bratom i sestrom
Očeva želja je bila da mu sin, kad poraste, postane pravnik, pa je mladi Janne upisao studije prava u Helsinkiju kako bi ispunio želju pokojnog oca, ali je ujedno bio veoma ogorčen što mu majka nije dozvoljavala da se potpuno posveti muzici, pa je u to vreme sa violinom u ruci, koja  mu je od malena bila omiljeni instrument, često odlazio u prirodu i tamo tajno svirao, ali je od strane majke, bio prisiljen, radi opšteg obrazovanja da svira klavir, iako ga nije voleo kao violinu….i naravno, kako velike kompozitore nikad nije bilo moguće odvući od muzike, posle godinu dana boravka na studijama, napustio je prava i upisao studije muzike na Helsinškom konzervatorijumu, ne sluteći da će kroz mnogo godina, ta ustanova nositi naziv kakav i danas nosi, upravo po njemu, Sibelius akademija. 

Otac Jeana Sibeliusa
Majka Maria sa Lindom i Jeanom
Od 1885. do 1889. Sibelius je studirao muziku u Finskoj, da bi studije od 1889. do 1981. nastavio u  Berlinu i Beču jer je kao veliki talenat, dobio stipendiju. U to vreme menja ime u Jean, kako bi više zvučalo internacionalno. U svojim dvadesetim godinama počeo je sa pisanjem orkestarskih dela. Kada ga je majka kao malog, poslala da uči školu na finskom jeziku, nije ni slutio koliko će postati fasciniran finskim nacionalnim epom Kalevala, kao i finskom mitologijom u kojoj je, osim prirode nalazio svu inspiraciju za svoje stvaralaštvo. Zato se u  Sibelijusovim kompozicijama može osetiti hladna severna klima, duge noći i kratki dani, snežni pejzaži nad  kojima briše vetar ali i stamena duša finskog naroda.Ovo osećanje je najbolje dočarala njegova simfonijska poema Finlandia.

Jean Sibelius - Finlandia




Ova predivna simfonijska poema ima svoj razvojni put, od strogog početka, kroz strasne, lirske teme, do dirljivog trijumfalnog završetka.

1891. godine oženio se šest godina mlađom Aino Jarnefelt, sestrom svog bliskog prijatelja i bio ponosni otac šest ćerki, Eve, Ruth, Kirsti, koja je umrla  sa dve godine, Katarine, Margarete i Heidi.  Sa njima je živeo u relativnoj tišini svog seoskog imanja, 35 kilometara severoistočno od Helsinkija na obali jezera Tuusula u  mestu Järvenpää. Ainola, kako su kući dali ime, dobila je ime po njegovoj  voljenoj supruzi sa kojom je bio u višedecenijskom skladnom braku sve do njegove smrti 1957. godine. Ainola u prevodu znači,, Ainoina zemlja". U ovu prelepu kuću Jean Sibelius i njegova porodica, uselili su se 1904.godine. Ovu drvenu vilu dizajnirao je poznati finski arhitekta Lars Sonck. Pored vile se još nalazila i nezaobilazna sauna i radionica. Ta kuća je bila njihova oaza u pravom smislu te reči, a kasnije i njihova večna kuća jer su tu, u dvorištu sahranjeni i Jean 1957. i njegova žena 1969.godine. Udaljenost kuće od energičnosti i užurbanosti glavnog grada, dala mu je mir koji mu je bio preko potreban za svoja stvaralaštva, a komšije su mu bile takođe umetničke porodice, pa je imao i tu vrstu lepote druženja  sa osobama sličnog senzibiliteta. Ova umetnička zajednica pokraj jezera Tuusula bila je raj za umetnike, a miran seoski krajolik postao je osnova njihovog stvaralaštva. Oni su podsticaali jedni druge u umetničkom radu i razvijanju finskog nacionalnog karaktera i kulture u politički nemirnim i nesigurnim vremenima. Godine 1972, 4 godine nakon smrti njihove majke Aino, Sibeliusove ćerke, prodale su  Ainolu Finskoj. Ministarstvo prosvete i finsko Sibelius društvo otvorilo ga je kao muzej 1974. godine. Sada je otvoren od maja do septembra za posete, a tamo se nalaze i svi lični predmeti, kao i koncertni klavir, koji je bio poklon  Sibeliusu za njegov pedeseti rođendan, portret Sibeliusa, koji je naslikao brat njegove žene, Eero Järnefelt, i mnogo toga još.

Aino, 1922 godine
Pre Sibeliusa, na  finskom području  nije bilo neke vrste "nacionalne" finske muzike, pa je on bio prvi koji je stvorio ideju o finskoj "vlastitoj" muzici. Njegova dela su bila pod uticajem vlastite kulture zemlje, istorije,  nacionalnog epa, mitologije i čudesnih prirodnih lepota Finske. Zato je Finlandia postala himna finske nezavisnosti i današnja nezvanična državna himna, jer ovo delo, kao ni jedno pre otelotvoruje dušu Finaca kroz strasnu lirsku temu, koja je podigla duh Finaca u borbi protiv ruske vlasti, da bi, kada se Finska konačno oslobodila ruske vlasti 1918. godine, Sibelijus postao nacionalni heroj. Možda je njegova veličina u svetu muzike ta, jer je on bio kompozitor koji je uvek bio veran samo svojoj unutrašnjoj viziji, i jedan od retkih koji je izabrao usamljeni put u razvoju muzičke kulture kako bi ostao veran svom kreativnom izražavanju. Sledio je samo svoju severnu dušu i koristio narodne materijale... i kao što je često umeo da kaže,, Dok vam drugi nude koktele, ja vam mogu pružiti samo izvorsku vodu”. Sigurno je da se u ovoj rečenici krije sva jednostavnost i esencija njegovih savršnih dela. On je jednostavno muzikom pričao ono što su drugi umetnici zaboravili slušati u sebi i svom srcu.


Sledi sadržaj preuzet sa Wikipedije

Muzičko stvaralaštvo Jana Sibelijusa obuhvata ukupno 116 dela ili opusa, komponovanih između 1888. i 1929. godine. Sibelijus je stvarao na raznim muzičkim područjima.
Na polju kamerne muzike, komponovao je niz komada za violinu i klavir, grupisanih u manje ili veće celine, zbirke, zatim solo - pesme za glas i klavir i izvestan broj gudačkih kvarteta.
Na polju koncertantne muzike, Sibelijus je komponovao kultno delo za violinu, njegov najomiljeniji instrument:
Koncert za violinu i orkestar, d - mol, opus 47 (1903 - 1905).
Na polju baletske muzike, Sibelijus je kompnovao dva kraća baleta: Peleas i Melisanda (prema Meterlinkovom komadu i Bura (prema Šekspiru). Takođe je napisao i dve samostalne orkestarske svite: Karelija, svita opus 11 (1894) i Ljubavna svita, opus 14 (1894. godine, za kamerni orkestar).
Sibelijus je ipak, veliki majstor simfonijske muzike. Tu je ostavio veliki broj simfonijskih poema i sedam instrumentalnih simfonija.

Sibelijus je komponovao ukupno 13 simfonijskih poema. U njima se inspiriše nacionalnom istorijom i mitovima iz prošlosti Finske. Kao i njenom borbom za oslobođenje od Carske Rusije, u čijem je sastavu bila od 1809. do 1919. godine. Najpoznatije Sibelijusove poeme, redovno prisutne na programima koncerata svuda u svetu su:
° Kulervo, poema, opus 7 (1892)
° En Saga, simfonijska poema opus 9 (1892)
° Labud iz Tuonela, legenda za orkestar broj 3, opus 22 (1896)
° Finlandija, simfonijska poema opus 26 (1899)
° Tužni valcer, opus 44 (1902)
° Kćer Pobjole, simfonijska poema, opus 48, inspirisana Kalevalom (1905)
° Noćno jahanje i svitanje, simfonijska poema opus 55 (1908)
° Bard, simfonijska meditacija, opus 64 (1911)
° Okeanide, simfonijska poema, opus 73 (1913)
° Tapiola, simfonijska poema opus 112, poema Finske šume (1926).

U svojih sedam instrumentalnih simfonija, Sibelijus polazeći od muzičke i folklorne tradicije svoje zemlje, utkiva je u simfonijske oblike Evropskog muzičkog romantizma devetnaestog i početka dvadestog veka, smelo koncentrišući, sjedinjavajući taj oblik, čime mu daje vlastiti umetnički pečat. Sedam Sibelijusovih simfonija su:
I Simfonija u e-moll-u op 39 (1899)
II Simfonija u D-dur-u op 43 (1901 - 1902)
III Simfonija u C-dur-u po 52 (1907)
IV Simfonija u a-moll-u op 63 (1909 - 1911)
V Simfonija u Es-dur-u op 82 (1915-1919)
VI Simfonija u d-moll-u op 104 (1923)
VII Simfonija u C-dur-u op 105 (1924).

Jean Sibelius - Labud iz Tuonela, legenda za orkestar broj 3, opus 22 (1896)



Jean Sibelius - Romance Op.24 No.9


Jean Sibelius - Symphony No.1 E Minor op.39



Sibelijusova prva simfonija sadrži mnogo uticaja kompozitora koji su uticali na njega. Betoven u strukturi, Čajkovski u osećaju i raspoloženju, Brukner u korišćenju orkestra...

Njegov 70. rođendan proslavljen je u Finskoj kao nacionalni praznik 1935. godine, a posebna marka štampana je povodom njegovog 80. rođendana. Postao je počasni doktor Jelskog univerziteta prilikom njegove posete Americi 1914. Sibelius je bio i ostao deo i duh finskog naroda. Umro je 20. septembra 1957. od moždanog udara, u svojoj 92. godini.



Foto album

Jean Sibelius 1885. godine

Aino Sibelius 1888,godine



Jean Sibelius i cerke Heidi i Margareta

Portret, rad Eera Jarnefelta, brata njegove zene Aino

Portret, rad  Albera Edelfelta 

Aino i Jean u njihovoj kuci

Aino i Jean u njihovoj kuci 1940. godine

Sibelius




Sibelius 1892. godine

1900. godina

Sibelius pozira Vainu Aaltonenu 1935. godine



1906. godina

Sibelius na verandi svoje vile Ainola, 1907. godine

1909. godina

U kuci sa suprugom i decom
1939.godina






Spomen park Sibelius u Helsinkiju

Sibelius sa 80 godina

Sibelius od snega u Ledenom hotelu u Laponiji


Ainola, njihov dom

Grob Sibeliusa u dvoristu njegove kuce

1945. godina

Otac i majka Jeana Sibeliusa




Porodicno stablo

7 Komentari / Kommentit:

odlican tekst i vise nego upecatljiv prikaz ovog velikog kompozitora! predivno...

Jedan od najlepsih tekstova ovde. Toliko je lepa, pitka prica, sa mnogo divne muzike i predivnih fotografija.

Sjajno!
Postavio bih na svom blogu link ka ovom članku, ako nemate ništa protiv.
Hvala

Blog vam je sjajan....i sama sam veliki ljubitelj klasicne muzike, pa mi je veoma drago da vam se clanak dopao.

Ovako bi trebao da izgleda svaki moj članak. Ali zahteva dosta vremena da bi se to postiglo ovako dobro. Ne bih mogao da postignem da objavljujem predloge za slušanje svakoga dana. Pa bih morao da promenim ime bloga :-)
Možda jednog dana, kada budem imao više vremena i moji članci budu ovakvi.
Na blogu postoji i ciklus gost-autor. Ake ste zainteresovani, dobrodošli - bilo bi mi drago da nas upoznate sa još nekim finskim kompozitorom. Ja priznajem da samo Sibelijusa "poznajem".
Veliki pozdrav
Saša

Hvala Vama za podrsku. Divni ste zaista. Pozdrav...

Post a Comment