Showing posts with label Crkva. Show all posts
Showing posts with label Crkva. Show all posts

Aug 29, 2017

Finska u malom, a u Sankt Peterburgu



U tekstu o izletu iz Finske do Sankt Peterburga, pisala sam OVDE, jer  mnogi koju dođu u Finsku, to iskoriste i da posete  ovaj ruski biser, ali, u tom tekstu vam nisam pisala koliko se vidi finski uticaj na Rusiju, pa i na Sankt Peterburg. Zato to činim sada.



U ovom lepom ruskom gradu živi oko pet miliona stanovnika (isto koliko ima stanovnika cela Finska), i negde svega četiri hiljade Finaca, što je zanemarljivo mali broj u odnosu na ukupnu cifru, ali finski uticaj se oseća na bezbroj mesta.


Kada ste u Sankt Peterburgu, nekad imate osećaj da ne morate ni prelaziti finsku granicu da biste doživeli Finsku, toliko ulica na finskom, barova, građevina...
Iz tog razloga, tvrdim da nema stanovnika Sankt Peterburga koji ne zna bar nekoliko finskih reči.
Pa krenimo...

Na primer, glavna astronomska opservatorija Ruske akademije nauka, u Sankt Peterburgu, naziva se Pulkovska opservatorija, (ruski. Пу́лковская Астрономи́ческая обсервато́рия), a nalazi se u Pulkovoj ulici. Sigurna sam da znate i za ogromni aerodrom Pulkovo u ovom gradu. Ime ove opservatorije i cele oblasti dolazi od finske reči PULKKA (sanke), jer se, prema legendi, nekada u ovoj oblasti nalazilo selo u kome su živeli ljudi koji su pravili najkvalitetnije, najlakse i najdugotrajnije sanke.

FOTO© galery.timofeyev.ru

 FOTO https://ucare.timepad.ru/
Zatim, u  centralnoj ulici zvanoj Большая Конюшенная ulica, gde su nekada živeli kompozitor Rimski -Korsakov i pisac Turgenjev, nalazi se prelepa finska luteranska crkva Sveta Marija (Pyhän Marian kirkko) ( ruski: Финская церковь Святой Марии), iz 1734. godine, koja je jedna od najstarijih i najvećih protestanskih crkava u Rusiji. U crkvi Svete Marije mise se održavaju nedeljom, u 10.30 na finskom i na 13.00 na ruskom jeziku.

FOTO http://static.panoramio.com/photos

Čuveno prelepo Vasiljevsko ostrvo (Васильевский остров), najveće ostrvo u delti reke Neve je pre ovog imena imalo finsko ime Hirvisaari, što znači ostrvo losa.

FOTO http://piter-arenda.ru/images/ostrov-1_1_w800.jpg

Ostrvo Jelagin (ruski: Елагин остров), pre ovog imena je imalo finsko ime Mistulansaari (ostrvo Mistula). Ovo prelepo ostrvo je pod zaštitom države od 2016. godine.

FOTO https://s.inyourpocket.com/gallery/45170.jpg

Petrogradsko ostrvo ( ruski: Петрогра́дский о́стров), ranije je imalo finsko ime  Koivusaari ( ostrvo breza). Mnogi Rusi ova ostrva i danas nazivaju starim finskim imenom.

 FOTO https://ekskursii-peterburg.ru/images/dost/PetrogradskijOstrovPeterburg.jpg

Zatim, blizu Beogradske ulice (ruski:Белградская улица) u Sankt Peterburgu, nalazi se i Ulica Turku (ruski:Улица Ту́рку) (Turku je veliki grad u Finskoj). Ova ulica se ovako zove od 1987. godine, kada su nakon dugo godina, finsko- ruski odnosi počeli da bivaju sve prijateljskiji.

FOTO http://photos.wikimapia.org/p/00/03/73/13/81_big.jpg

Poznata reka Neva, se kroz Nevski zaliv uliva u Finski zaliv, koji iako se nalazi u delu Rusije, i dalje nosi ime Finski zaliv (Suomenlahti), ili na ruskom Фи́нский зали́в.

 FOTO https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6c/Komarovo_bereg.jpg/800px-Komarovo_bereg.jpg

Železnička stanica Finlandski ( ruski Станция Финляндский вокзал), odnosno u prevodu Finska stanica, koja se nalazi na Trgu Lenjina, poznata je po tome što je upravo na ovoj stanici Lenjin izašao iz voza 1917. godine kada se  vratio u Rusiju iz izgnanstva. 

 FOTO http://www.rupoezd.ru/wp-content/uploads/2017/02/1487234663404_stanciya-finlyandskii-vokzal-sankt-peterburg-0.jpg

Finski železnički most (ruski:Финля́ндский железнодоро́жный мост), iz 1910. godine, koji ide preko reke Neve, u Sankt Peterburgu, izaziva pažnju svojom lepotom i svojim lukovima. Ovaj most veoma podseća na železnički most preko reke Zapadne Dvine u Rigi, koji je izgrađen 40 godina pre Finskog mosta u Sankt Peterburgu. Most je trebalo da se zove Most cara Aleksandra I, ali ipak nije, već je odlučeno da se ipak nazove Finski železnički most, jer je most uglavnom izgrađen od sredstava Velikog vojvodstva Finske.

FOTO http://www.ros-rels.ru/img/most.jpg

Šetalište, pešačka zona Finska staza (ruski: Фи́нский переулок) u Sankt Peterburgu, proteže se sve do Trga Lenjina. Ovaj naziv datira iz 1871. godine



FOTO https://ru.wikipedia.org

Finski prospekt (ruski: Финляндский проспект) je avenija u ovom velikom ruskom gradu, a naziv datira od 1821. godine


FOTO http://photo.gradpetra.net/photo_spb/prospekt/2/web/28274.jpg


Reka Мо́йка koja prolazi kroz Sankt Peterburg, pritoka Neve, dobila je naziv po staroj finskoj rečMja što je značilo stajaća voda. Danas dok plovite ovom rekom, videćete luksuzne dvorce i građevine, a u jednoj od njih je živeo i umro čuveni Puškin.


FOTO http://www.saint-petersburg.com/rivers-and-canals/moyka-river/


Takođe, deo grada (oblast) na jugozapadu, naziva se Ульянка, koja nosi naziv od finskog sela Uljaala, koje se u 17. veku nalazilo na ovom mestu. Tokom 19. veka, tokom opsade Lenjingrada, sve je uništeno, a šezdesetih godina prošlog veka, ovde je izgrađen obroman broj stambenih objekata.


FOTO http://photos.wikimapia.org/p/00/00/83/77/00_big.jpg

U samom srcu Sant Peterburga, u ulici Большая Конюшенная улица, odnosno odmah pored finske crkve Svete Marije, od 1992. godine se nalazi i Finski dom  (ruski: Дом Финляндии), u kome se nalaze i Finski institut i velika biblioteka. Ovde se nalazi blizu 3000 knjiga pisanih na finskom i ruskom. Institut aktivno učestvuje u razvoju saradnje između Finske i Rusije u oblastima kao što su nauka i kultura. Institut takođe organizuje kreativna takmičenja i takmičenja za decu koja proučavaju finski jezik. Finska književnost redovno se prevodi na ruski jezik i objavljuje je upravo ovaj institut. On organizuje izložbe, koncerte, seminare i druge događaje, a takođe stimuliše i interesovanje za finski i švedski jezik i podržava proučavanje ovih jezika. Institut promoviše razvoj kulturne i naučne saradnje između Rusije i Finske. Institut je deo finskog sistema izvoza kulture. On kreira planove i sprovodi projekte zajedno sa Rusijom i učestvuje u projektima zajedničke saradnje između EU i regije Baltičkog mora.


FOTO http://www.suomi-talo.fi/uploads/images/views/news/small_%20suomitalo11.jpg

Takođe, u ovom Finskom domu, od 2015. godine nalazi se i popularni Helsinki cafe. Rusi vole ovde da jedu finsku tradicionalnu hranu, supe, pite koje su isključivo od sezonskog voća i povrća, razna finska peciva i piju finska pića. Rusi su naročito očarani karelijskom pitom, odličnom finskom kafom i popularnim zlatnim pivom.
 

Pored ovog kafea, u drugoj ulici, odnosno u ulici Кадетская линия postoji i Helsinki bar, gde se sluša muzika iz Finske, i sve podseća na Finsku, od ambijenta do pića. Ovde se okupljaju Finci koji žive u ovom gradu.




FOTO tripadvizor

Verovatno niste znali da gradić Зеленого́рск koji pripada opštini Sankt Peterburg, i danas mnogi zovu finskim nazivom Terijoki jer se grad tako zvao do 1946. godine. Terijoki je bio grad Velikog vojvodstva Finske do 1917. godine. Iako je cela Finska bila, u jednom delu  svoga postojanja, deo  Ruske Imperije, Terijoki je bio carinska granica. Kada je Republika Finska stekla nezavisnost 6. decembra 1917, Terijoki je postao deo nje i ostao je sve dok ga nije zauzeo Sovjetski Savez tokom Zimskog rata (1939-1940). Finska ga je vratila 1941. godine tokom kontinuiranog rata (1941-1944), ali je kasnije ponovo okupiran od strane Crvene armije u kasnijim fazama istog rata i od tada je u sastavu današnje Rusije. Posle Drugog svetskog rata, njegovo izvorno finsko stanovništvo je proterano. Premešteni su u Helsinki a sovjetski građani prebačeni su u Terijoki.



Istorijsko područje u jugozapadnom delu Sankt Peterburga, naziva se Ligovo, odnosno  Лигово na ruskom. Ime je poreklom od sela koje se tu nalazilo oko 1500 godine, a koje se zvalo Liiha, od reči Liha, što na finskom znači meso. Pre izgradnje svih građevina u ovom delu, tu su bile samo šume sa mnogo zečeva, medveda i divljih svinja.



Inače u ovom gradu postoji i prava Finska škola za decu od prvog do devetog razreda ( toliko traje osnovno obrazovanje u Finskoj), po finskom planu i programu, koju pohađaju deca Finaca, ali uz obavezni predmet ruskog jezika.


Eto, iako toga ima dosta, ovo bi  za sada bilo sve..
.

Mada, kada se zna da je Igrija, odnosno istorijska regija obuhvatala južnu obalu finskog zaliva pa deo do jezera Ladoga i delove Estonije i Rusije, onda i ne treba da čude ovakve povezanosti, ali mislim da ste ipak uživali u tekstu i saznali nešto novo.

Dec 11, 2012

Nebo kao plafon...Crkva Sv. Mihajla u selu Pälkäne



Kada krenete putem od Tamperea prema Lahtiju, obavezno svratite u mesto Pälkäne i posetite Pyhän Mikaelin kirkko, (Crkvu Sv. Mihajla), magičnu crkvicu, odnosno ruševine ove srednjevekovne crkve izgrađene u  15. veku, koja je simbol burnih godina finske prošlosti. 


Čak i da niste planirali posetu, naprosto ćete je zapaziti pored puta, gde se onako, usred nepregledne ravnice ponosno uzdiže prkoseći vremenu. Noću je prizor još fascinantniji, jer blješti obasjana u mraku, pa nema onog ko ne stane i ne divi se jer je pogled na ovaj krhki skelet impresivan.


Izvori kažu da je ova crkva od sivog kamena završena oko 1400 godine a da se ne zna kada je gradnja započela. U početku je to  bila katolička crkva, da bi već oko 1450 postala luteranska. Pretrpela je mnoge napade i pljačke tih godina. 1713.za vreme bitke Kostianvirran taistelu, Rusi su poharali crkvu i odneli crkvena zvona. Godine 1740. rastresito tlo je doprinelo tome da temelj počne da propada, zidovi da pucaju a oltar da se urušava. Plafon crkve nije imao kameni ili zidani svod već drveni, pa je za vreme jedne jake zimske  oluje 1890. godine, pao i tu je bio kraj…od tada su tu samo ruševine, koje i dalje  privlače mnoge putnike namernike ili slučajne  prolaznike…


1917. godine kada Finska postaje Veliko Vojvodstvo Finske i kada počinje njena nezavisnost, Finci,  rešeni da sve svedoke istorije i kulturna dobra sačuvaju od zaborava za buduća pokolenja, sastavljaju  arheološku komisiju da istraži i ovaj region, a otkrivene iskopine  nađene oko ove crkve, danas se čuvaju u Narodnom muzeju, kao i vredne slike svetaca iz ove nekadašnje crkve. Verski događjaji se obeležavaju ovde još od 1920 godine, bez obzira na to što su tu ostale samo ruševine nekadašnje crkve. Sve što je preostalo ovde, klupe, spoljne zidine i sakristija, odnosno sobica u kojoj su se sveštenici oblačili za službu, potpuno su autentične



Ovo što je preostalo od ruševina danas, izgleda nestvarno, magijski, sablasno i mistično lepo, kao da pored vas lebdi neki duh prošlosti dok prolazite između tih klupa, pa i ne čudi zašto baš ovde parovi obavljaju venčanja, snimaju se kadrovi filmova ili pak video spotovi muzičkih grupa.
Poslednjih godina se razmatra da se nadogradi krov i vrati izgled kakav je imala, ali verovatno im ipak prija da ovo ostane okamenjeni nemi svedok, pa i ne žure sa realizacijom te ideje, a  možda i zato što ruševine prošlosti, prolaznost čine vidljivom.