Sep 15, 2012

Upoznajmo grad Oulu ( I deo)

Pa, dragi moji, danas vas vodim u predivan grad na severu Finske, Oulu. Iako ovaj grad ima aerodrom, koji je po broju putnika, drugi u zemlji, ja ću se ipak zadržati na maršuti kako sa ovog dela Evrope, takozvanog Balkana, treba ići do ovoga grada. Najbolja i najjeftinija varijanta je avionom do Helsinkija, a zatim brzim vozom direktno do našeg odredišta, grada Oulu. Možete naravno i avionom iz Helsinkija, ali je to skuplja varijanta, pa vam zato ipak preporučujem voz. Razdaljina između ova dva grada je oko 650 km, ali vam to i neće biti toliki problem jer možete gledati divne prizore, a videćete, onako usput i gradove Seinäjoki, Tampere, Kokkolu i mnogo toga još. Ako vam kažem da se putuje brzim vozom Pendolino, koji se proizvodi u Italiji, a koji se koristi samo u šest razvijenih zemalja Evrope, onda će vam  biti jasno da ćete uživati. Ovako jezdeći brzinom od 250 km/h, za par sati ste već na severu….


Kako je Finska relativno velika zemlja, sa malim brojem stanovnika za toliku površinu, gradovi su, bez ogromnih gužvi, i iako zimi i leti sve vrvi od turista, u jesen se vidi prava slika finskih gradova, nema gužvi, nema previše ljudi po ulicama, nema previše automobila i uvek ćete naći mesto za parkiranje…e vidite, Oulu jedini nije takav. On je najnaseljeniji grad u zemlji, šesti po veličini i najveći grad u severnoj Finskoj. Nalazi se na predivnoj lokaciji, na ušću reke Oulujoki (Oulujoki u prevodu znači reka Oulu), na obali Botničkog zaliva, koji je ustvari severni deo Baltičkog mora. Ova reka izvire iz jezera Oulujärvi (Oulujärvi u prevodu znači jezero Oulu), koje se nalazi se stotinak kilometara od grada Oulu i raj je za ribolovce.


Inače. Oulu nije samo dobar izbor za ribolovce, već i za sve koji žele odmor, zabavu, mnogobrojna kulturna dešavanja, šoping…jednom rečju, grad za svačiji ukus. 
Ovaj grad je nekada bio poznat kao najbolji snadbevač katrana za celu Evropu, a danas je jedan od najvećih naučno tehnoloških centara u severnoj Evropi. Oulu zaslužuje tu titulu, jer su većina njegovih univerziteta i muzeja posvećena razvoju nauke.



Bilo kako bilo, svakako ćete napraviti odličan izbor ukoliko ga posetite. Mnogo je turističkih atrakcija u ovom gradu, mnogo dešavanja i kada se uzme sve u obzir, shvatićete da u vreme takvih dešavanja, sve vrvi od turista i nekad je jednostavno nemoguće pronaći slobodnu sobu. Zato vam savetujem da se pre puta raspitate, pozovete hotel i rezervišete sebi prenoćište kako se ne bi zadesili u nezavidnoj situaciji. Kako su pozivi relativno skupi, proučite malo ovaj sajt za jeftine međunarodne pozive ka Finskoj i možete dosta uštedeti.
Festival sviranja nepostojeće gitare ( Air Guitar World  Championships) je festival svetskog ranga čiji je domaćin upravo grad Oulu. Veoma je zanimljivo gledati kako se simuliraju imaginarni rifovi i solo deonice, a ni glasanje nije ništa manje zanimljivo.
Pogledajte Justina, pobednika za 2012.godinu.



Ovo je jedan od onih gradova o kome imate milion tema za pisanje, mnogo znamenitosti, mnogo dešavanja, mnogo mesta za razonodu, sport i odmor, pa je teško sve to smestiti u jedan članak na blogu. No, od nečega se mora početi...pa neka tobude tema o razonodi i sportu...

Kada su odmor i relaksacija u pitanju, Oulu je raj za takvu vrstu dokolice. Sa svojim parkovima i mnogobrojnim plažama kojih ima 18, što na moru, što na severnoj i južnoj strani reke Oulujoki, gde na 5 plaža postoje uređene površine za odbojku na pesku, ovaj grad će vas opčiniti. Najpoznatije plaže su Nallikari i Tuira. Plaža Tuira je poznata i po tome što se zimi, kada je voda zaleđena, ovde buši rupa za ljubitelje ledenog plivanja, kojih u Finskoj ima  mnogo. Takođe, ukoliko volite vožnju biciklom, a kako je poznato i da su Finci strastveni biciklisti, svuda imate uređene biciklističke staze  i mnogo parkova za tu vrstu zabave na otvorenom. Zimi ove staze koriste ljubitelji nordijskog šetanja, a pored ovih staza postoje  i staze za džogiranje. Hale kao što su Ouluhalli, Urheilutalo, Linannmaan liikuntahalli i mnoge druge u ovom gradu, nude mogućnost  klizanja, hokeja, bazena, dvorane za ples, dvorane za borilačke sportove, terene za sve sportove sa loptom, teretane, atletske staze, sprave za gimnastičare, terene za američki fudbal, terene za osobe sa posebnim potrebama uz indivudualne trenere i jednom rečju, šta god poželite. Lov i riboliv je takođe rasprostranjen, ali svi moraju imati dozvole i tačno se zna kad se, i šta se sme, i čak je i za rekteativni ribolov potrebna licenca, osim za pecanje zimi u otvorima leda. Ja najviše volim da šetam po delu grada blizu centra, zvanom Hietasaari jer je priroda predivna, kao i po idiličnom delu Pikisaari, ostrvcu, koje je i boemski deo grada na samo nekoliko minuta od market skvera, jer tu žive i rade umetnici i razne zanatlije u umetničkoj zajednici. Šetajući se pored tih prelepih drvenih kuća, zavičajnog muzeja, naprosto se punite pozitivnom energijom.
.....Kako se u ovom gradu ima šta videti, najbolje je odmah po dolasku, uzeti iz turističkih agencija, neku od brošura i mapa za lakše snalaženje i krenuti u obilazak ovog lepog grada...za početak se poslužite mojim mapama....

....Nastaviće se...






Raspored desavanja u ovom gradu za 2012. godinu

Sep 5, 2012

Pravoslavna vera u Finskoj

Pravoslavna vera se može smatrati najranijim oblikom hrišćanstva koji je dospeo u Finsku, da bi se kasnije proširila do južne Finske i do naroda Karelije oko jezera Ladoga. Širenju i prihvatanju pravoslavne vere u istočnoj Finskoj, doprinelo je i osnivanje manastira na ostrvima jezera Ladoga.

Uspenska Saborna crkva
Glavni među ovim manastirima bio je Valamo, koga su, kako se smatra, osnovali monah Sergije i njegov mladi pomoćnik Herman. Drugi vazan manastir bio je Konevitsa koji je osnovao Arsenije, krajem 14. veka. Misionarskom revnošću manastira na jezeru Ladoga, Pravoslavna crkva je stekla uporište u istočnoj Finskoj i Kareliji. Crkve su građene u selima, a nekoliko malih manastira u divljini bilo je osnovano bukvalno u nedođiji. U 16. veku, Pravoslavna crkva stogla je i do Arktičkog  okeana osnivanjem manastira Petsamo.

Manastir Konevitsa
Zapadne delove Karelije preuzela je Švedska u ratovima između  Švedske i Rusije, krajem 16. i početkom 17. veka. Puritanska Luteranska Crkva Švedske vršila je pritisak na pravoslavno stanovništvo koje je živelo blizu istočne granice i u to vreme, mnogi stanovnici Karelije – pravoslavci, preselili su se u centralnu Rusiju. Rusija je potpuno povratila kontrolu nad jezerom Ladoga početkom 18. veka, a 1809. cela Finska je postala deo Ruskog Carstva kao autonomno Veliko Vojvodstvo. To je označilo početak perioda snažnog razvoja za manastire na jezeru Ladoga.
Uspenska Saborna crkva - enterijer
Administrativno, Pravoslavna Crkva u Finskoj je prvo spadala pod nadležnost Arhiepiskopa Novogoroda, ali kada je Finsku anektirala Rusija, zemlja je pripojena eparhiji Sankt Peterburga. Krajem 18. veka i sredinom 19. veka, Ruska Crkva je počela  da ulaže u obrazovanje pravoslavnog stanovništva u pograničnim regionima i udaljenim krajevima. Sveti Sinod je doneo Dekret da služba u finskim  parohijama treba da se održava na finskom jeziku i da sveštenici raspoređeni u finske parohije moraju da znaju finski jezik. Osnivanje eparhije Viipuri 1892. bio je veliki napredak za Pravoslavnu Crkvu Finske.
Uspenska Saborna crkva i okolina
Sa ruskom Revolucijom  iz 1917. Finska je postala nezavisna, a administrativne veze sa Ruskom Crkvom su prekinute. Tada je postojala potreba da se Pravoslavna Crkva Finske reorganizuje. Vlada je imenovala komisiju koja je razmatrala položaj Crkve, i komisija je podnela predlog koji je Senat doneo kao Dekret u Pravoslavnoj Crkvi Finske 1918. godine. Ovim Dekretom je uzdignuta Pravoslavna Crkva i stavljena u ravnopravni položaj sa Luteranskom Crkvom, kao druga nacionalna crkva. Tihon, Patrijarh moskovski, potvrdio je autonomiju Pravoslavne Crkve Finske 1921. godine a dve godine kasnije 1923. Dekretom tomos, ova Crkva preneta je u Ekumensku Patrijaršiju Carigrada i Crkvi je dat visok nivo nezavisnosti u unutrašnjim pitanjima. Po sticanju autonomsnog statusa, Crkva je odredila da se njene službe i zvanični poslovi obavljaju na finskom jeziku.Sedište Arhiepiskopa je premešteno iz mesta Viipuri u mesto Sortavala.
Drugi svetski rat je pretvorio Pravoslavnu Crkvu Finske u crkvu raseljnih lica. Posle Zimskog rata, Finska je bila obavezna da preda mesto Sortavala i celu Ladošku Kareliju Sovjetskom Savezu. Tada je Crkva izgubila 90 % svoje autonomije a 70 % njenih članova je moralo da bude raseljeno iz svojih domova. Pravoslavno stanovništvo postalo je rasejano po čitavoj Finskoj.

Uspenska Saborna crkva
Finska vlada je tada olakšala nevolje Pravoslavne Crkve donošenjem Akta o obnovi, po kome su osnovane nove parohije, kako bi se zamenile one koje su izgubljene  u Kareliji. Tada su 50.– ih  i 60.- ih godina  godina izgrađene nove brojne crkve, parohijski domovi i groblja za nove pravoslavne parohije o trošku vlade. Crkva je ponovo našla stabilnost.
Pod Arhiepiskopom Paavalijem i njegovim naslednikom Arhiepiskopom Johanesom, Crkva je uspostavila međunarodne veze u pravoslavnom svetu i tada je priznata kao deo finskog društva i njegove duhovne kulture. 2001. Mitropolit Leo je izabran za Arhiepiskopa Karelije i Cele Finske, nastavljajući put koji su zacrtali njegovi prethodnici.
Uspenska Saborna crkva
Danas ova Crkva ima visok nivo nezavisnosti u unutrašnjim pitanjima i ima slobodu da organizuje svoje poslove u  okvirima zakona koji važe u Finskoj, pod uslovom da tako organizovani poslovi nisu u suprotnosti sa prihvaćenom pravoslavnom tradicijom.
Uspenska Saborna crkva - Helsinki
Vrhunsko telo Crkve je Sinod koji  obuhvata i sveštenike i svetovna lica. Episkopi su članovi Sinoda po službenoj dužnosti. Skupština Episkopa mora da odobri svaku odluku koju donese Sinod  u pogledu duhovnog života ili kanona Crkve.
Pravoslavna Crkva Finske ima članove u celoj zemlji sa oko 70000 ljudi a članstvo neprekidno raste.
Administrativno, Crkva je podeljena na tri eparhije: Kareliju, Helsinki i Oulu. Episkop Karelije je Arhiepiskop, ostali episkopi imaju titulu Mitropolita. Sedište Arhiepiskopa je u mestu Kuopio, gde se takođe nalazi i centralna administracija Crkve.

Novi Valamo

Novi Valamo
Eparhije su dalje podeljene na 25 parohija, a sve one imaju  glavnu crkvu i određen broj ostalih crkava, kapela ili tsasounas gde se održavaju službe. Ukupno ima oko 150 crkava i tsasounas. U Finskoj postoji jedan muški i jedan ženski pravoslavni manastir. Službe se uglavnom održavaju na finskom, a negde i na crkveno slovenskom, grčkom ili švedskom. Internacionalizacija je dovela do toga da se u većim gradovima služba obavlja i na engleskom i estonskom jeziku. Parohija Laponije održava službe i na sami jeziku.

Dve najveće pravoslavne svetinje u Finskoj, po svom značaju, a prva i po veličini su Uspenska Saborna crkva  u Helsinkiju i manastir Valamo u mestu Heinävesi. O njima ću uskoro pisati, a sada ću vas samo ukratko upoznati sa jednom od njih.


Uspenska Saborna crkva u Helsinkiju je najveća pravoslavna crkva u ovom delu Evrope. Zovu je i katedrala Uspenski.Ova crkva je posvećena uspenju presvete Bogorodice. Izgleda fantastično i zadivljuje prolaznike svojom grandioznošću, crvenom opekom i svojim vizantijsko ruskom stilom. Izgrađena je 1868. godine po projektu petrogradskog arhitekte Gornostajeva. Iako spolja naprosto ima magičnu lepotu, unutrašnjost je još lepša, ukrašena mnogobrojnim ikonama o kojoj vam o svakoj pričaju ljubazni vodiči. Ja sam posebno bila  oduševljena ikonom Bogorodice Kazanjski koja se nalazila tu  do 2010. godine dok nije ukradena,  koja je bila remek delo ruskog ikonopisanja.


Sep 2, 2012

Kako poslovati sa Fincima

U današnjem svetu, sve veći broj kompanija, prevazilazi okvire svoje zemlje, pa međunarodni ugovori danas predstavljaju sastavni deo poslovanja. U tom smislu bilo bi veoma neozbiljno misliti da su ljudi svuda na planeti isti i da su pravila ponašanja ista kod svih, pa su zato razumevanje, prihvatanje i poštovanje kulture druge strane veoma značajni za ostvarivanje uspešne poslovne saradnje, jer  kompanije  u svakoj nacionalnoj zajednici funkcionišu po pravilima koja su duboko ukorenjena u nacionalnoj kulturi te zajednice.

Ako nekada budete u prilici da poslujete sa Fincima,  možda će vam ovi redovi biti od pomoći da shvatite koja su pravila njihove poslovne kulture.


Prilikom poslovanja van matične zemlje kao poslovni jezik uglavnom se koristi engleski, ali to ne umanjuje značaj poznavanja i drugih jezika, mada treba naglasiti da je Fincima znatno važnije poznavanje njihove istorije i kulture, nego jezika.

U nekim ranijim tekstovima sam već pisala o karakteru Finaca, njihovoj uzdržanosti, prividnoj hladnoći, ali i o njihovom snažnom osećaju nacionalnog identiteta, njihovoj tačnosti, efikasnosti i produktivnosti. To su karakteristike koje su suština svih Finaca, kako u  privatnom životu, tako i u poslovnim saradnjama.

Ono što  vam u početku poslovne saradnje sa Fincima može zasmetati je to što su veoma direktni i realni, i to bez pardona i uvijanja. Često na prvi pogled deluju rezervisano, što nepripremljene sagovornike može zbuniti, ali ako ste upućeni u njihov mentalitet, znaćete da vas oni tada pomno slušaju i da njihova sporost u odgovorima znači da razmišljaju o onome što ste im rekli, kao i to da dva puta mere a jednom seku ono što će vam odgovoriti. Nisu pristalice brzih i ishitrenih zaključaka, već vole da razmišljaju polako, bez da vršite presiju na njih. Oni jednostavno nisu iz priče “Sad i odmah”. Verujem da veruju da "vreme pre premena" nije baš najbolje vreme. Ne govore mnogo i suvišno, već samo neophodno. Izbegavaju bespotrebnu priču i trude se da vam sa što manje reči, jezgrovito, jasno i koncizno izraze mišljenje i stav. Finci imaju specifičan vid komunikacije koji se ogleda u ozbiljnom shvatanju izgovorenih reči i drže se date reči. Ne vole da obećavaju, kao ni da im se obećava. Vole samo da daju sve od sebe, što će isto tražiti i od vas. Nebično cene vredne, poštene, tačne i uporne ljude. Ako na poslovni sastanak zakasnite i 10 minuta, verovatno ga neće ni biti, jer se užasavaju kašnjenja. 
Kompanija Nokia
Rukovanja su nešto čime se započinje poslovni razgovor, ali to mora da bude kratak stisak sa obaveznim gledanjem u oči. Na jak i dug stisak, tapšanje, smejuljenje, ljubljenje ili kojekakve gestove naprosto ne pomišljajte. Pre samog rukovanja, službeni bonton zahteva da se poslovni partneri prvo predstave punim imenom i prezimenom, a na prvom sastanku i titulom.

Kad zakazujete sastanke, imajte u vidu da je radno vreme od 8.00-17.00 h sa pauzom za ručak koja počinje od 12.00-13.00 h. Za zakazivanje je rašireno korištenje maila, čak i sms-poruka. Budite tačni i klasično poslovno obučeni. Na sastancima, koji su koncizni i jezgroviti,  i generalno u poslu, prilično  su formalni. 

Kako saunu i prirodu doživljavaju kao mesta gde se telo i um čiste i gde se racionalnije razmišlja, nije uopšte redak običaj da vas finski poslovni partner pozove u svoju vikendicu u prirodi, ili u saunu, kako bi i tamo pričali o poslu. Razlika je samo u tome što se u kancelarijama i poslovnim prostorima mora voditi samo poslovna konverzacija, dok se u prirodi i sauni, može proširiti i opuštenijim razgovorima, ali samo na temu kulture, muzike ili sporta. Teme o istoriji, ratovima, porodici ili platama nemojte započinjati. Na prve dve teme su izuzetno ranjivi  i to im je bolna tačka kojom ih nemojte izazivati, a ako se budete raspitivali o njihovoj porodici, privatnom životu ili ličnim primanjima, smatraće vas nekulturnim, a to vam sigurno neće biti od koristi u daljem poslovanju sa njima. Ukoliko se dogodi da vas poslovni partner pozove u svoj dom, domaćici se uvek nosi cveće. 

Ako ste  ipak poslovne pregovore imali u kancelariji, posle toga će vas domaćin odvesti na ručak u restoran. Tada nije preporučljivo piti jak alkohol.

Crta njihove nezlonamerne prepotentnosti se ogleda u tome da oni recimo  znaju sve samo o njihovoj istoriji, druge ih ne zanimaju previše, ali od vas očekuju da poznajete njihovu. Doduše, neće vam odrubiti glavu i  ako je ne poznajete, ali zato će vam, poznavanje iste, doneti u njihovim očima mnogo  pozitivnih poena….

…ali, ne zavaravajte se da ćete zbog tih poena imati njihovu punu naklonost, jer za razliku od našeg mentaliteta gde se rukovodimo trenutnim utiskom, Fince nećete pridobiti tako lako jer se kod njih mišljenje stvara tek posle mnogo vremena i niza susreta. Laskanjem i komplimentima ih sigurno nećete pridobiti. Dugo i pomno će vas analizirati, teško ćete steći njihovu naklonost, ali kada je jednom steknete, posle toga ceo svet može misliti sve najgore o vama, na njih to neće imati uticaj, vi ćete uvek imati njihovu  lojalnost.

…i za kraj još ovo…
Iako je Finska imala tešku prošlost, mnogo patnji i robovanja, danas je ovo izgrađena, jaka, stabilna i egalitarna država koja je tokom celog perioda doprinosila svetu mnogim dostignućima i izvanrednim ljudima u mnogim oblastima…. nauci, dizajnu, sportu, umetnosti…. Sve to ne bi danas imali da nisu imali osobine koje ih krase i danas, a to su...istrajnost, doslednost, poštenje, srtpljenje i veliki rad. Oni možda neće biti sladunjavi i koketirajući poslovni partneri, ali verujte da ćete iza stroge hladno poslovne figure imati izuzetno produktivnog i lojalnog partnera koji malo priča ali koji puno i vredno radi.

Aug 31, 2012

Labud iz Tuonele

Kada je veliki Sibelius, kao tridesetogodišnjak, 1895. godine komponovao svoje delo, The Swan of Tuonela,  (Labud Tuonele, Tuonelan joutsen), nije ni slutio da će ga upravo ova muzika, nakon 62. godine od tada, ispratiti u njegovu večnu kuću. Iako je Finlandia delo za koje ga mnogi vezuju, i na kome su mu svi Finci zahvalni, ipak ima simbolike u ovoj Labudovoj pesmi sa kojom je otplovio.

Ovu legendu za orkestar, Sibelius je komponovao inspirisan legendama iz finskog narodnog epa "Kalevala”. Pripada seriji Lemminkäinen koja se sastoji iz četiri dela:

   1. Lemminkäinen ja saaren neidot
   2. Tuonelan joutsen
   3. Lemminkäinen tuonelassa
   4. Lemminkäisen kotiinpaluu


Ovaj deo je zapravo priča o labudu koji je plivao oko Tuonele, a koga je po naredbi morao da ubije Lemminkäinen. Tuonela je carstvo mrtvih u finskoj mitologiji, kojom vlada bog Tuoni. Uz Tuonija, u ovom carstvu mrtvih su i njegova žena Tuonetar i njihova deca, bogovi patnje i bolesti. Smatra se i da je Tuonela  poslednje mesto koje čovek poseti pred odlazak na onaj svet. Lemminkäinen je pokušao da ubije Tuonijevog labuda kako bi došao do Pohjole i devojke koju je voleo, ali u tome nije uspeo jer ga je ubio Tuonijev sin…..zato je verovatno i Sibelius morao da prođe kroz ovo mesto na svom putu ka večnosti.

Poslušajte sada Labuda Tuonele



A sada ćete imati priliku da vidite kratak i autentičan video zapis, koji prikazuje samu sahranu Sibeliusa i njegovu tužnu Aino. Labudova pesma je išla dok su mu telo stavljali u grob….



Supruga Aino na sahrani Sibeliusa
I tako...to je bila pričica o ovom delu, a to, koliko Finci vole ovaj mit o labudu i njihov nacionalni ep Kalevala, pokazuje koliko je to omiljena inspiracija mnogim finskim muzičarima.