Jul 18, 2012

Lane moje ovih dana....

I tako…ogladneh malo, pa mi je trenutno hrana veoma inspirativna tema za pisanje…

Ako bih morala da u tri reči dočaram finsku kuhinju, svakako bi mi prve asocijacije bile morski plodovi,  žitarice i bobičasto voće. Ono što je još veća karakteristika ovog naroda je i ta da su bukvalno opterećeni zdravom hranom, zdravim životom i netaknutom prirodom. To je svakako za svaku pohvalu, ali to je sigurno i glavni razlog zašto većina ljudi koji posete Finsku, naviknuti na masnu prženu hranu, vruće pse, debele svinje i ostalu HC (High Cholesterol ) kuhinju, doživljavaju finsku kuhinju kao bezličnu, neobičnu, jednostavnu i nejestivu. Od svega toga, mogu samo da prihvatim ono ,,jednostavna” kao prihvatljivu tvrdnju.

Neke kombinacije hrane koju Finci rado jedu, a koje bi većina naših ljudi okarakterisala kao ,,spoj nespojivog” je recimo pita sa ribom, bolonjeze sa sosom od borovnica, pizza sa ananasom, slani slatkiši ili recimo lubenica koja se jede kao salata sa sirćetom a ne kao slatka letnja poslastica….nabrajanja ima na pretek, ali jedno je sigurno, a to je da, kada je hrana u pitanju, sve treba probati…

…mada, kada bolje razmislim, nekim picerijama bih i savetovala služenje ananasa uz pizzu, kako bi miris i ukus ananasa ubio zadah trećerazredne salame.

O kvalitetu hrane koji se može kupiti u Finskoj nemate razloga da brinete, jer su kontrole kvaliteta  i  prestroge, a o restoranima da i ne pričam. Dokaz za to je i činjenica da u Evropi, upravo u Finskoj ima najviše restorana sa tri Michelin zvezdice. Inače, ovaj trozvezdani tip ocenjivanja  je najviši rang  u oceni kvaliteta hrane restorana. Bazira se na stalnim anonimnim inspekcijama stručnjaka koji u prvom redu ocenjuju kvalitet hrane i pića, a ne enterijer, osmeh konobara ili šta već. Veoma je teško zaslužiti i jednu zvezdicu, a ne tri. Najviše ih je u Helsinkiju, pa kada na ulazu u restoran vidite ove zvezdice, znajte sledeće…da je hrana ovde organski gajena, da se jelovnik menja u odnosu na godišnja doba ( jer se hrana ne vadi iz zamrzivača), da je sve spremano na zdrav način, da je vinska karta pozamašna i sa zavidnim vinima i na kraju krajeva da cene…otkidaju!

Neki restorani  nemaju zvezdani pedigre, ali zato imaju mnoštvo posetilaca, gde vam društvo pravi traktor pored stola dok jedete specijalitete pod nazivom ,,Zakuska za debelu bacačicu kugle iz istočne Nemačke” ili ,,Jedi ovo dragi Berlusconi“,,Eurosong, Finska 0 bodova” …U to ćete se uveriti čim uđete u ,,Zetor restoran na lokaciji Mannerheimintie 3 u Helsinkiju. 

Ako ste za neku jeftiniju i neobavezniju  varijantu, tu je finski lanac brze hrane Hesburger, kojim je Finska preplavljena, ali i susedne joj zemlje,  pa  sve do Nemačke. Ovo je finska McDonald’s varijanta, gde pored uobičajnih ,,Mek” đakonija imate i kolače, peciva, paste itd.

Finci zaista ne vole zamrznutu hranu, ali ako se čak ponešto i nađe  zamrznuto u kući, to nije iz razloga da bi jeli jagode u decembru, već, ako ih u zimskom periodu iznenade neki višednevni smetovi, da ne moraju ići u nabavku. Zaista su verni  svežoj sezonskoj hrani..

Ah da, još bih dodala jednu stvar…Kako je jugozapadna Finska  postala dom mnogih ljudi sa prostora bivše Jugoslavije,  promućurni trgovci su  za ljude koji se ne mogu navići na finsku kuhinju, počeli uvoziti proizvode  sa Balkana, pa tako ako vam se prijede nešto  iz rodnog kraja, u prodavnicama možete kupiti Plazma ( Lane) keks, Argeta paštetu, ćevapčiće, ajvar iz Srbije, vodu Knjaz Miloš, medeno srce, Negro bombone, Eurokrem, palentu, baklavu iz Sarajeva, Vegetu, Jelen pivo, Nikšićko i Karlovačko pivo takođe i svašta još. (Marketing službe me slododno mogu kontaktirati kako bih im dala broj računa. Hvala ) :)

Finska verzija Plazma keksa


O finskoj kuhinji sledeći put kada ću vam dati i par recepata, čisto da se malo upoznate i naviknete na tradicionalna jela ove zemlje…pa, ako mi ipak ne uspe da vas naviknem, uvek možete drugovati sa Lanetom ili rogatim Jelenom.

Jul 6, 2012

Stigla vam je pošta !

Sa nostalgijom se prisećam vremena kada su se pisala i dobijala pisma. Devojke su bile sklone slanju šarenih ukrasnih pisama, ponekad i mirišljavih, sa sve ponekim pramenom kose a kreativnost se ogledala i u slanju pisama u praznoj kesici bombona, omotu od čokolade, istrgnutoj stranici novina na kojoj je bila slika u boji omiljene grupe…

Ja sam volela da šaljem i primam pisma, i još uvek ih čuvam u jednoj veeeelikoj kutiji. Ta kutija ume baš da mi prizove sećanja. Danas toliko žalim što je ova kompjuterska era, koliko god da je dobrog donela, toliko toga i oduzela, ali naravno, to ne mora da ostane tako. Obradujte nekog pismom, pa ćete i vi biti obradovani istim. Još ako iskoristite ove kompjuterske novotarije, pa počnete da se dopisujete sa nekim novim ljudima iz celog sveta, koje ste upoznali preko neta, biće još slađe i zanimljivije. Onaj osećaj kada recimo dodirnete pismo pristiglo sa samog Arktičkog kruga, ne samo da će vam biti drag, već ćete imati i privilegiju da imate nešto trajno i opipljivo iz daleke zemlje, slatku neizvesnost o sadržaju pisma, možda se oduševite ili razočarate rukopisom, videćete markicu i žig, a možda dobijete i neku sitnicu u koverti…a što je još najlepše u svemu tome je i to, da ako je to pismo od neke bliske osobe koja vam mnogo znači, a od koje ste trenutno hiljadama kilometara razdvojeni, prijaće vam da u nekim momentima iznova i iznova čitate to pismo koje je pisano upravo njenom/njegovom rukom…

Razglednica starog Helsinkija
Razglednica iz Rovaniemija

Ako ste nekada bili jedna od milion osoba na svetu koja je skupljala razglednice, biće vam vraćen onaj osećaj ushićenja iz mladosti kada ih ponovo, posle mnogo mnogo vremena opet dobijete. Ma, slatke su te sitnice koje nam mogu izmamiti osmeh….

Ako šaljete pismo ili paket za Finsku, postoje neke stvari koje biste trebali znati pre slanja. Iako je format adrese sličan onome koji se koristi u mnogim drugim zemljama, postoji nekoliko suptilnih razlika. Nekad te razlike mogu prouzrokovati da pismo predugo putuje, da bude pogrešno preusmereno ili čak i da vam se vrati. Sledite ove savete i  tada možete biti sigurni da će vaše pismo stići na svoje odredište.

Moja pisma
Moje najnovije pismo
Kada adresirate pošiljku, uvek pre poštanskog broja grada napišite FI.
Na primer….( Adresa je izmisljena) ;)

Tarja Ryhannen Mitrovic
Hallituskatu 43 ( ako je to broj kuće)….ili
Hallituskatu  7 as 43 ( 7 je broj zgrade a  43 broj stana, as je skraćenica od ASUNTO, što znači STAN)
FI- 96100 Rovaniemi
Finland

Zatim, kada šaljete pismo ili paket nekoj kompaniji, obratite pažnju na sledeće. Ako prvo napišete ime kompanije pa ime osobe, onda to znači da je kompanija primalac i da svaki radnik može otvoriti pismo, ali ako prvo napišete ime osobe pa tek ispod ime kompanije, to znači da samo ta osoba može da otvori pismo u ime kompanije.

 A sad malo zanimljivosti….eto da vam još kažem da je Finska prva zemlja u svetu koja koristi ugljenik-neutralne isporuke pošiljki, odnosno ambalažu od 100 % obnovljivih materija koje se u potpunosti mogu reciklirati. To je još jedan od dokaza koliko je ova država revnosno ekološki orijentisana. Za to se pobrinula državna kompanija Itella Oyj ( Itella korporacija), sa sedištem u Helsinkiju. Možete videti i njihov natpis na mojoj koverti na slici. Ova ekološka pošta je u upotrebi od februara 2011.

Još jedna stvar je vezana za ovu zemlju po kojoj je specifična u svetu. Svi smo svedoci da se nazivi ulica nekad menjaju, pogotovo ako su nosile naziv nekih ličnosti koje su pripadale nekom drugom vremenu, a koja nam politički ili ideološki više ne odgovaraju. Recimo, sećam se da su nekad sve glavne ulice u selima nosile naziv Maršala Tita…danas više ne. E, vidite to se u Finskoj ne bi desilo jer je ta zemlja zabranila prekrajanje istorije i u tom smislu je zabranjeno menjanje naziva ulica kao i imena ustanova, pa i uklanjanje spomenika istorijskih ličnosti, pa makar da je reč o spomenicima koje su u Finskoj ostavili Šveđani ili Rusi, odnosno tadašnji okupatori Finske. Njihov ponos im je uvek govorio da se nikad ne smeju stideti svoje istorije i prošlosti ma kakva da je bila. To je onaj njihov čuveni Sisu.

Ako budete nekad šopingovali recimo u Helsinkiju, u njihovoj glavnoj ulici za tu namenu, Aleksanterinkatu ili jednostavno ALEKSI, znajte da je ulica dobila naziv po ruskom caru, Aleksandru Drugom, koji ujedno ima i svoj spomenik na glavnom trgu u Helsinkiju, a da ne spominjem reljef na ikonostasu u crkvi grada Porvoo, jer je tu  Aleksandar Drugi proglasio stvaranje Velikog vojvodstva autonomne Finske…no, šta mari, iako je on bio Car one Rusije koja je vladala Finskom, istorija je istorija  i ona mora biti uvek prisutna, kako je ne bismo zaboravili.
…I tako…kao što se ni ja ne bih odrekla nekih starih fotografija gde mi je frizura kao u psa sa izložbe, ne spominjući onaj pokretni paravan u vidu cvetnog stoljnjaka koga dve tetke drže meni iza leđa, dok me neki čika sa fotoaparatom tera da se smeškam….tako se ne bih odrekla ni jedne ulice mog detinjstva. 


Jun 27, 2012

Danas počinje Evropsko prvenstvo u atletici, Helsinki 2012


Na Olimpijskom stadionu u Helsinkiju, (Helsingin olympiastadion), o kome sam malo pisala na ovom blogu, od danas, 27.juna  pa do  1.jula 2012. godine, održaće se Evropsko prvenstvo u atletici  na otvorenom. Ovo će biti treće prvenstvo koje je oržano u Helsinkiju, posle 1971. i 1994. godine.
Reprezentaciju Srbije će predstavljati 11 takmičara, iako je trebalo da ih ide više, iz razloga što se ove godine neće odvijati dve discipline, maraton i hodanje, jer će prvenstvo biti vremenski skraćeno, zbog činjenice da se ove godine održavaju i Olimpjske igre. Na ovom 21. prvenstvu, predstaviće se 50 zemalja u 42. discipline. Finsku, kojoj je atletika u tradiciji, će predstavljati 64 takmičara, što je stavlja na osmo mesto na ovom prvenstvu po broju takmičara, a što opet govori o zastupljenosti ovog sporta u Finskoj. Mislim, sve je ovo lepo, ali ja sam ipak više fan fudbala, pa će tako meni današnji dan ipak obeležiti  prvo polufinale EURO 2012… jer ipak, Rakastan jalkapalloa!!! :)

Iako finski atletičari nisu osvajali puno olimpijskih medalja poslednjih desetak godina, kad god se sumira uspeh jedne nacije na letnjim olimpijskim igrama s obzirom na broj stanovnika zemlje, Finska je uvek na samom vrhu tabele. Ove godine Tommi Evilä ( skok u dalj), i Eemeli Salomäki ( skok s motkom ), su moji favoriti,  DEFINITIVNO ! ( Mozda nisu najbolji….a možda i jesu, ali su najlepši, pa ako uvedu i takmičenje za Mistera takmičenja, eto njima zlata ).
Tommi Evilä

Tommi Evilä
Eemeli Salomäki
Inače, ovaj stadion koji se nalazi na prelepom mestu, u naselju Töölö u Helsinkiju, samo je 2 kilometara udaljen od samog centra Helsinkija. Ukoliko se neko o vas sada nalazi u Finskoj i ima nameru da poseti ovo prvenstvo, želim da dam savet da ne uzimate skupe sobe po hotelima, jer stadion ima u sklopu samog kompleksa i svoj hostel gde noć možete prespavati za samo 20 evra, što je u odnosu na noćenje u hotelu od 80 evra pa naviše, prava sitnica. Takođe, gosti hostela imaju besplatan parking i besplatan internet….Bilo bi lepo kada bi mogli i da se popnete na kulu stadiona, sa čijih se 72 metara vidi čitav grad, ali na žalost, kula je zatvorena kada se održavaju velika takmičenja. Ulica je Pohjoinen Stadiontie 4.

Ako ipak dolazite sa aerodroma, koji je udaljen oko 17-18 km od stadiona, uzmite Finnair autobus sa aerodroma i zamolite vozača da vam kaže gde je stanica kod takozvane Opera house, gde ćete izaći. Odatle pitajte za dalje, ali ćete i ugledati visoku kulu stadiona pa se prema njoj i orijentišite. Ako dolazite sa železničke stanice, uzmite tramvaj 3B ili 3T pa siđite kod bolnice Aurora. Ista je procedura i ako dolazite brodom, isti tramvaji do iste stanice kod Aurore…..Udavih, ali eto, možda vam ovi podaci nekad pomognu…..A sada, Tommi i Eemeli ili fudbal...? Pa razmisliću... :)


Jun 24, 2012

Helene Schjerfbeck, tišina koja govori

Pre nego što počnete da čitate ovu pričicu, pustite ovu muziku u pozadini.

Ove godine, ili tačnije, 10. jula ove tekuće 2012. godine, navršiće se 150 godina od rođenja jedne neobične, velike finske umetnice, slikarke, koja je u svojim kasnijim radovima, sa svojim minimalističkim modernizmom bila mnogo ispred svog vremena. Predstaviću vam Helene Schjerfbeck.

Rad iz 1880 godine
Helene Schjerfbeck ( izgovara se Šjefbek ), rodila se u Helsinkiju davne 1862. godine. Njen čitav kasniji život bio je obeležen jednim nesrećnim trenutkom iz detinjstva. Sa nepune četiri godine skotrljala se niz strme stepenice i slomila kuk. Jedna noga joj je posle zarastanja ostala kraća, tako da je šantala, a zbog povećanog napora pri hodanju, bila je krhkog zdravlja. Nije mogla da pohađa školu, pa je njena stalna vezanost za kuću doprinela da mnogo vremena provodi sa četkicom u ruci. Njen talenat i upornost došli su do izražaja, pa je već u jedanaestoj godini  primljena u finsku umetničku školu gde je bila pet godina mlađa od svojih kolega studenata. Zbog njenog hendikepa, portreti medicinskih sestara bili su veoma zastupljeni jer su slikarki povremeno bile jedina inspiracija. Zbog fizičkog hendikepa  ili pak nezavisno od njega - lepa slikarka bila je nesrećna i u ljubavi. To se na neki način takođe oseća u njenim slikama, jer kroz sve njene radove provejava neka seta….
Helene Schjerfbeck 1927 godine
 Krajem 1870. godine, postaje poznata i prihvaćena u svojoj zemlji, što je dovelo do dobijanja donacije od  Carskog senata, pa je školovanje nastavila u Parizu. Na izložbi u Parizu, 1889. godine. 27- godišnja Helene dobila je bronzanu medalju za svoje dirljivo delo''The Convalescent ''gde se vidi uticaj impresionizma i koji je nesumljivo bio inspirisan njenim krhkim zdravljem. Čak i u ovoj ranoj fazi pokazala je vrlo individualni umetnički identitet. 1890 se vratila u Finsku, u mesto Hyvinkää, 50 km udaljeno od Helsinkija, gde je živela sa majkom.Tokom ovog razdoblja, njenim radom dominirale su  domaće scene, sa ženama i decom.  Detalji su  postupno nestajali  iz njenih  slika, približavajući se apstraktnoj  tehnici, ​​kojom je bila daleko ispred svog vremena. Prvu samostalnu izložbu imala je tek 1917 godine, da bi posle toga usledio malo bolji finansijski period u njenom životu, koji je do tada, mahom provela u siromaštvu.

The Convalescent
Cipele za ples iz 1882 godine
Portret devojcice iz 1887 godine
Majka i dete
Devojcica iz 1886. godine
Ima nečeg dirljivog u njenim slikama. Najviše je slikala autoportrete, pejzaže sa prirodom isključivo, mrtvu prirodu, portrete, scene enterijera, ali sa uvek prisutnim osobama na njima…Dok gledate njene autoportrete, koji su joj znak prepoznavanja, shvatite, koliko god da njenu umetnost nikad nisu mogli pripisati ni jednom pravcu, da se kroz čitav njen stvaralački opus provlačio njen lični simbolizam. Mnogi slikari, pre i posle nje, poznati i nepoznati, slikali su i sami sebe, ali nikad  niko nije to radio tako sistematski,  svesno i sa određenim ciljem. Prvi mladalački autopotreti su slikani samo onako u prolazu, međutim, svoje vlastito starenje, počela je sistematski  da prikazuje na platnu od svog pedesetog rođendana.  Primećuje se i to da je češće slikala gornji deo tela, stavljajući tako akcenat na facijalnu ekspresiju a ne na hendikep koji je imala. 
Između 1939 i 1945, nedugo pre svoje smrti, ona je proizvela svoj najimpresivniji niz autoportreta, u kome ona beleži svoje fizičko pogoršanje uz šokantnu iskrenost, ali i ne samo to, već i njenu dušu, njene sumnje, mentalne muke i strah od  smrti...i danas, kada ih hronološki poređamo, vidimo upravo ono što je umetnica želela da nam prikaže…prolaznost vremena preko slika vlastitog starenja. One nežne prikaze lica iz mladosti, zamenili su sve vidljiviji tragovi starenja, u početku samo kao neku senka, možda dodatna bora, da bi postepeno njeno lice počelo i da se izobličava. Potom na njemu počinje da se naslućuje i senka smrti. Poslednji autoportreti (doživela je duboku starost ), svode se na nekoliko poteza četkicom, u kojima je  uprkos poodmaklim godinama – najjače izrazila impresiju. Na njemu, ona se pojavljuje samo kao senka, kao duh…
Prvi autoportret 1884
Autoportret 1885
Autoportret 1912 godina
Autoportret iz 1915. godine

Аутопортрет, 1921
Аутопортрет у црном, 1934
Autoportret iz 1944. godine
Poslednji autoportre iz 1945. godine
U jednom pismu prijatelju, napisala je da je zbog manjka snage slikala autoportrete jer joj je bar model uvek bio na raspolaganju, mada ga nije bilo uvek prijatno gledati. Do kraja života vodila je intenzivnu korespondenciju sa kolegama i prijateljima sa studija u Parizu. Nasuprot nesretnim ljubavima, prijateljske veze su joj ulepšavale život. Zato pored tuge u njenim slikama uvek kao da je prisutan i dašak nade. A na licu jednog portreta je prisutan čak i osmeh. Radi se o portretu starije osobe sa belom maramom na glavi i sa skrštenim rukama, čiji blagi osmeh vas na neki način prati bilo sa koje pozicije da je posmatrate. Zeleni tonovi preovlađuju i na odeći i na pozadini slike, gde se nazire pejzaž. Od te slike se dugo ne možete odvojiti, stalno vam se čini da ste je već videli - a potom vam se negde iz podsvesti prikaže Mona Liza. i shvatite da taj neobičan portret pod nazivom Meme ( Baka), deluje kao replika čuvene Leonardove slike. A replikama je Šjefbekova bila itekako vična. Ne samo kada se radilo o delima drugih slikara, već i njenih vlastitih. Naročito uspešno je replicirala svoje pejzaže. Neke čak i posle dvadesetak godina. Ne zbog nedostatka teme ili inspiracije - već zbog toga što je slikarka puno polagala na likovni izraz. Sa godinama joj je gest, pokret četkicom, bio važniji od toga da pejzaž bude prepoznatljiv.

Baka  iz 1907
 Imala je dugu i veoma produktivnu karijeru. Tokom svog života, bila je uspešna kako u Finskoj tako i u svetu. Ipak, najveći deo njenog opusa još uvek se može naći u skandinavskim privatnim i javnim kolekcijama, uključujući i osamdeset i devet radova u Finskom nacionalnom muzeju umetnosti  Ateneum u Helsinkiju. Njeni radovi  imali su značajan uticaj na finsku umetnost, iako njeni savremenici nisu uvek imali razumevanja za njene umetničke eksperimente i njeno odbijanje da se prikloni nacionalističkom pokretu Finske, koji je tada bio usmeren ka oslobađanju od ruske dominacije.  Naravno da to nije značilo da ne želi da bude patriota, već je htela da ostane verna svom  usamljeničkom duhu, da sačuva čistotu  svog likovnog izraza i da bude samo svoja. Iako su se poslednji pejzaži, sve više približavali apstrakciji, ona je te moderne replike svojih vlastitih slika iz mladosti duhovito nazivala reinkarnacijama…

Poslednjih godina, sve više je napuštala detalje, govoreći da je u slikarstvu, kao i u literaturi, videla potvrdu principa da ne treba stavljati previše detalja jer vas samo nagoveštaj može dovesti do istine.Tako je ona otišla u potragu za suštinom i moći praznine kroz pojednostavljenje i rastakanje likovnih elemenata, kako bi sa što manje prikazala što više.




Maria iz 1909 godine
 Danas se s’ pravom smatra nacionalnom heroinom Finske…pa zato, neka ovo prisećanje na nju bude još jedna njena reinkarnacija.


Ostali radovi...



1886 portrait of young girl
1903
1919
At Home (1903)

1937
Copy of Holbein´s painting Sir Richard Southwell, 1886
Vrata
Vihreä asetelma, ca. 1930
The wounded warrior in the snow -  (1880) - naslikala sa 18 godina
Senka na zidu iz 1883. godine. Vidi se uticaj Sezana
The Reading Girl (circa 1910
Nukkuva Tytto- 1890
Mother and child
Miehen Muotokuva  1880 - naslikala sa 18 godina
John Chambers, Copy after Hans Holbein the younger, 1894
Majka
Copy of Velázquez´s painting Infantinna Maria Teresia, 1894
Girl reading, 1904
Girl Fishing 1884
Asters 1883
At the Hearth (by fire) 1893
Blue Anemones in a Chip Basket 1886
Carnations in a Glass of Water 1888
Children Playing 1894
Drying Laundry, 1883
Funeral in Brittany 1884
Girl in Headscarf 1880
Praying Child 1891