Showing posts with label Politika. Show all posts
Showing posts with label Politika. Show all posts

Nov 12, 2018

Jezička prava i jezička politika u Finskoj





Iako jezička i manjinska politika nije u nadležnosti Evropske unije, već zemalja članica, Evropska unija ima pravne obaveze u ovoj oblasti, budući da su jezička i manjinska prava garantovana poveljom o fundamentalnim pravima Evropske unije. 

Finska je jedna od vodećih zemalja u svetu kada je reč o zakonodavstvu u oblasti jezičkih prava i jezičke politike. Ima jedan od najjačih jezičkih zakona na svetu i primer je dobre prakse.

U Evropi, većina zemalja službeno je jednojezična. Kao što znate, u Finskoj su zvanični finski i švedski jezik. Finski jezik, kojim  govori 92 % populacije u ovoj zemlji, pripada ugro-finskoj podgrupi uralskih jezika. To je jedan od četiri (finski, estonski, mađarski i malteški), od ukupno 24 oficijelna jezika u Evropskoj uniji, koji  nije indo-evropskog porekla. 

Švedski jezik u Finskoj govori samo oko 5% populacije švedskih Finaca, ali je i pored toga, švedski ipak drugi zvanični službeni jezik u Finskoj. Preostali govore saami jezikom, od kojih se u Finskoj najviše koriste severni saami,  Inari saami i Skolt saami jezici, koji su finskim ustavom zaštićeni jezici Sammi naroda, autohtonog naroda severne Evrope, čija je postojbina Laponija. Pored saami jezika, u Finskoj su ustavom zaštićeni još i finski romski i finski znakovni jezik. 


Finski znakovni jezik se obeležava sa SVK  (skraćenica od "suomalainen viittomakieli" što u prevodu znači  "finski znakovni jezik".


Evidentno je da su finski sociolingvisti, antropolozi, lingvisti, sociolozi i drugi pripadnici akademske zajednice ukazali na društvenu  odgovornost   i obavezu da rade na očuvanju ugroženih jezika, što je država Finska  prepoznala kao bitno i korisno.

Dvojezičnost pa i višejezičnost na državnom nivou, uprkos staro-evropskim romantičarskim modelima zasnovanim na postulatu „jedna  država - jedan jezik - jedna nacija“, predstavlja svetsku realnost,  odnosno pravilo a ne izuzetak, jer praktično danas ne postoji državni entitet  u svetu koji je potpuno jednojezičan.

Rekli smo da je u Finskoj, ustavom zaštićen i jezik finskih Roma. Kada su finski Romi u pitanju, romska naselja kakva se viđaju na Balkanu, u Finskoj ne postoje. Na ulici recimo nije moguće videti sakupljače sekundarnih sirovina. Proces integracije Roma, kojih ima oko 10 000, počeo je 60-ih godina prošlog veka. Obrazovani su i bave se uobičajenim zanimanjima. Svesni su da je njihov položaj mnogo bolji u odnosu na balkanske Rome, ali diskriminacije ipak ima, doduše ne često, međutim, kada se i javi problem diskriminacije, država reaguje medijacijom, a kazne za povrede prava idu i do više hiljada evra.

S tim u vezi, iako u Evropskoj uniji čak 500 hiljada ljudi koriste znakovni jezik kao prvi jezik, samo su Finska i Portugalija  ustavom zaštitila ovaj znakovni jezik.

Bilingvizam je u Finskoj prisutan više od devet vekova. Punih 700 godina, Finska je bila integralni deo Švedskog kraljevstva, a finski jezik je postao priznat tek nakon 1809 godine, kada je potpala pod vlast Rusije. Finski jezik je dobio status kao i švedski jezik tek 1892 godine. dok je  nezavisnost dobila 1917 godine, a već u prvom ustavu, dve godine kasnije, pominje se i švedski uz finski, kao zvanični jezik.

Danas ustav Finske podrazumeva da su finski i švedski nacionalni jezici u Finskoj. Uz to, u ustavu stoji i specijalna obaveza da se zaštite, kako sam već i napisala, saami jezici, finski romski i finski znakovni jezik. Osim toga, postoji i jezički akt za finski i švedski, jezički akt za saami jezike, a od poslednjih par godina i akt za znakovni jezik. Međunarodni sporazumi o jezičkim pravima takođe obavezuju Finsku, a među njima su, osim deklaracije Ujedinjenih nacija, pre svega dokumenti nastali pod okriljem Saveta Evrope: Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima i Evropska konvencija o zaštiti nacionalnih manjina. Njihovo sprovođenje prati komitet ministara Saveta Evrope, ali je Evropska unija i te kako zainteresovana za to, da li se zemlje članice ponašaju u skladu sa njima.

Povelju je Finska usvojila 1998. godine. Finska je takođe potpisnica i Nordijske jezičke konvencije koja garantuje prava građanima nordijskih zemalja da  koriste svoj jezik u drugim nordijskim zemljama. Evropska unija  u  svrhu  integracije  svih  svojih  stanovnika,  preduzima  veliki  broj  pravnih mera i  izdvaja  velika sredstva  za  finansiranje  ne  samo  službenih,  nego  i manjinskih jezika. 

U Finskoj je službeni jezik finski, kao i švedski, a finski je priznati manjinski jezik u Švedskoj i ruskoj Kareliji. U Skandinaviji su jezici isprepletani, pa su tako švedski, norveški i danski slični, s tim da su danski i norveški sličniji, jer je norveški nastao od danskog, koji je vekovima bio službeni jezik u Norveškoj. Pisani oblik norveškog sličniji je danskom, dok se izgovara sličnije švedskom. U Švedskoj je, kako sam već napisala, finski priznat kao manjinski jezik, ali pored finskog, priznati manjinski jezik u jednom delu Švedske je i meänkieli, koji u prevodu doslovce na finskom znači “naš jezik”. Šveđani ga zovu tornedalsfinska. Naime Meänkieli se koristi u  pograničnom  području  između Švedske i Finske u kome živi  pretežno finsko stanovništvo,  koje  govori  finski  dijalekat  relativno  strukturano  udaljen  od  standardnog  finskog.  Pre  2000. godine taj  lokalni dijalekat proglasio se posebnim jezikom, pod imenom  meänkieli, a od 2000. godine švedski zakon  dozvolio je  upotrebu  ovog  varijeteta  (umesto  švedskog)  u  javnom   domenu   jezičke   upotrebe   (odnosno   u   lokalnoj   administraciji). Meänkieli je potpuno nerazumljiv Šveđanima.

Sprovođenje Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima prati se svake četvrte godine.

Iako finski i švedski imaju ravnpravan status u Finskoj, švedski je manjinski jezik, jer je maternjii za samo 5 % ukupnog stanovništva u Finskoj. U Finskoj postoji i švedska skupština Folketinget, organizacija koja se bavi očuvanjem švedskog jezika i kulture, kao i zastupanjem interesa švedske populacije u Finskoj. Iako u Finskoj postoji savršen jezički zakon, nekada su prisutni manji problemi, pa tako, za Fince kojima je maternji jezik švedski, postoje nekada problemi da ostvare zdravstvene usluge na svom maternjem jeziku, ali se radi na tome.

Strategija za nacionalne jezike Finske, usvojena je 2012 godine. Reč je o prvoj strategiji te vrste u Finskoj, koja je bila jedan od proritenih projekata vlade Jyrkia Katainena. Cilj strategije bio je da se osigura budućnost za oba živa jezika Finske sa jasno izraženom političkom voljom. Smatralo se da aktuelni ustav i jezički akt nisu zastareli, ali da postoje izazovi u njihovoj primeni. Strategija za nacionalne jezike Finske je bila potrebna jer jezički akt i jezički  zakoni, nekada nisu bili dobro interpretirani. Po zakonu imali su dobra jezička prava, ali ona nisu bila dobro primenjena. Da bi se pomoglo javnim službenicima, da garantuju da su svačija jezička prava poštovana, strategija sadrži listu kao podsetnik šta se sve treba činiti kako bi se u potpunosti omogućilo poštovanje jezičkih prava. Postojao je problem, koji  se negde i danas još sreće, da jezičke veštine javnih službenika nisu dovoljno dobre, jer još nema dovoljno javnih službenika koji tečno govore oba jezika. 

Iako su sve table i natpisi u Finskoj dvojezični,  reklo bi se da su švedski Finci “svoj na svome” ali nije uvek i svuda tako. Čak i poslodavci često imaju problem da nađu radnike koji tečno govore oba jezika. Iako sva finska deca u školi, pored maternjeg finskog, i stranog jezika, obavezno uče i švedski od šestog razreda, retko ko dođe do stadijuma da ga govori kao svoj maternji. Deca u Finskoj kojima je švedski maternji, drugi nacionalni jezik, to jest, finski, uče od drugog razreda. Deca kojima je finski maternji, obično savladaju švedski u proseku tako da ga dosta razumeju i da mogu da vrše sasvim dovoljnu komunikaciju. Ipak, mnogo njih ga nauči i savršeno, posebno ako žive u mestu gde ima mnogo švedskih Finaca. 












Pre nekolko godina, bilo je polemka u parlamentu da li finska deca treba obavezno da uče švedski jezik u osnovnoj školi, ali je ipak odlučeno da je to dobro, obavezno, pa i neophodno, bar prema mišljenju sadašnjih vladajućih partija, to je garancija da Finska ima otvoren prozor ka nordijskim zemljama. Upravo zahvaljujući tome što je finski jezik toliko drugačiji od ostalih susednih jezika, koji pripadaju germanskoj grupi jezika...norveškog, švedskog i danskog, poznavanje švedskog im olakšava da bolje razumeju sve ove jezike.

Visoko-školsko obrazovanje dostupno je i na finskom i na švedskom, a postoje i jednojezični univerziteti, bilo na finskom ili švedskom. Najveći univerzitet u Helsinkiju je dvojezičan. Jedna od najpoznatijih švedskih Finkinja u svetu i kod nas je Elisabeth Rehn, koja je bila Specijalini izvestilac Ujedinjenih nacija za ljudska prava, na prostoru bivše Jugoslavije,  devedesetih godina prošlog veka. Ona je u Finskoj bila Ministar odbrane, a malo je falilo da pobedi i Marttija Ahtisaarija  na predsedničkim izborima 1994.

Osim Olandskih ostrva (Landskapet Åland) koja čine autonomnu oblast Finske, sa većinskim švedskim stanovništvom, i Saami narod, u finskoj Laponiji ima jednu vrstu autonomije za pitanja jezika i kulture. Reč je o authtonom narodu sa severa Evrope, koji su dalji rođaci Finaca, koji su duže zadržali nomadski način života. Napisala sam “Laponija” da biste znali orijentaciono o kom delu sveta pričam, ali Saami narod svoju postojbinu zovu Sápmi, a  naziv “Laponija” su dali drugi. Saami narod se  bavi gajenjem irvasa, pa vreme ne mere kratanjem sunca već kretanjem irvasa, i zato imaju čak osam godišnjih doba. 

Helsinki je najveći Saami grad jer u njemu ima više Saami stanovnika nego u bilo kom gradu u Finskoj, preko 1000. Samo četvrtini pripadnika Saami naroda, maternji jezik je saami jezik, što je posledica višegodišnje asimilacije. U Finskoj se govori uglavnom severni saami jezik, ali ima i 250 govornika Inari saami jezika i oko 300 govornika skolt saami jezika.

 Iako u Finskoj postoje odlični jezički zakoni, saami jezici polako postaju ugroženi. Saami jezički akt čiji je cilj očuvanje tih jezika, usvojen je 1992. godine, a zatim još jedan 2004. To su bili važni koraci koji su preduzeti da saami jezici budu legalno priznati. Uvek je važno finansirati revitalizacije jezika i njegovo učenje. Sledeći veliki korak bio je 2012. kada je uspostavljen program za revitalizciju saami jezika. Bio je to konkretniji program koji je ponudio konketnija rešenja u zajedničkoj saradnji Saami naroda i Ministarstva obrazovanja, Nakon toga, program, koji je bio i istorijski document, usvojila je i finska vlada. To je bio predlog koji je potekao iz Saami parlamenta, a Saami pokret je počeo da jača šezdesetih godina prošlog veka. Sammi jezik i obrazovanje na saami jeziku bilo je ono za šta su se borili i izborili. Shvatili su tada da je Saami narod postao sve više finski narod, koji  se potpuno asimilovao u finsko društvo, a da su samo počeli da gube svoj Saami identitet. Tada je pokret i nastao kako bi se saami jezik i kultura sačuvala. 


Do tada je ceo školski sistem na severu Finske bio samo na finskom, a od sedamsedestih godina to nije tako, već su se, samostalno i bez pomoći države organizovale i obuke na saami jeziku. Osamdesetih godina u finskom ustavu prvi put se pojavljuju i termini saami jezik i Saami narod. Osamdesetih godina usvojen je i nordijski saami politički program, a sredinom devedesetih počeli su da se menjaju i zakoni.

Sa lingvističke tačke gledišta, najvažniji instrument bila je Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima,  jer ima veoma snažan sistem monitoringa. Svi izveštaji se veoma pažljivo proučavaju i komentarišu, a sve preporuke komiteta ministara Saveta Evrope imaju jak uticaj na nacionalnom nivou, pa vlasti u Finskoj nastoje da u velikoj meri poštuju preporuke, da ih primenjuju i da ulažu finansijska sredstva u to, pre svega kada je reč o očuvanju Inari i Skolt saami jezika. To je došlo sa međunarodnog nivoa. Sve međunarodne i evropske konvencije i povelje, imale su jak uticaj na manjinsku politiku u Finskoj.

U zaštiti jezičkih manjinskih prava, više od 15 godina, važnu ulogu je imala i institucija ombudsmana za manjine, koja je 2015. proširila mandat na sve oblike diskriminacije, osim rodne. Ombudsman za diskriminaciju pomaže građanima da zaštite svoja jezička manjinska prava. On predlaže zakone ali i nadgleda njihovo sprovođenje u praksi, istražuje slučajeve i vodi računa da se jezička prava poštuju. Ukoliko primeti da se prava ne poštuju, kontaktira vlasti ili privatne kompanije u kojima je diskriminacija prijavljena ili primećena, pokušava da utiče na njih da koriguju ponašanje, a ako to ne uspe prijavljuje to tribunalu za diskriminaciju ili civilnom sudu. 

Danas, prema zakonu o dečjoj zaštiti, i predškolskim ustanovama se omogućava da širom zemlje postoje i vrtići na saami jeziku, znači ne samo na teritoriji gde većinski žive. Za sada, osnovne škole na saami jeziku ne postoje, ali se u gradovima gde ima dosta saami naroda, kao što su Helsinki, Rovaniemi, Oulu, iako to nije zakonom obavezno, organzuju i nastave na ovom jeziku, na dobrovoljnoj bazi. Studije na saami jeziku postoje u gradovima Oulu i Rovaniemi.

U finskom ustavu se pominje i romski jezik. Romi u Finskoj imaju pravo da održe svoj jezik, a vlasti su dužne da promovišu njihovo pravo da ga kosiste, međutim, Romi ipak nemaju pravo na obrazovanje na romskom jeziku, niti da koriste romski u obraćanju vlastima. Njihova prava su mnogo ograničenija od prava Saami naroda, kao autohtonog naroda u Finskoj, ili Šveđana. Najveći problem u zaštiti romskog jezika je u tome što romska kultura nije otvorena prema Finskoj i finskom narodu. Finci i finske institucije su u više navrata želele da preuzmu odgovornost za negovanje romskog i se upoznaju sa romskom kulturom, ali je romska populacija poprilično bila zatvorena. Trenutno se organizuju velike rasprave sa romskim predstavnicima kako bi se čulo direktno od Roma, šta oni žele da se uradi po pitanju njihovog jezika i kulture, ali kako stvari stoje, u skorijoj budućnosti neće se stvoriti romski jezički akt.

Kada je u pitanju funkcionisanje dvojezičnosti u praksi u finskom javnom servisu YLE (čita se ovako: otvore se usta da se izgovori U, a izgovori se I-LE), stvari su više nego dobre. U javnom informisanju postoje 4 TV kanala koja emituju TV program, sve u HD rezoluciji, a jedan od njih, YLE FEM je na švedskom. YLE1, YLE2, YLE TEEMA su na finskom. Postoje i dva radio kanala na švedskom, jedan za stariju ( YLE VEGA), a jedan za mlađu populaciju (YLE X3M). Olandska ostrva su samostalna i imaju svoj javni servis, pa sa njima YLE samo sarađuje. Međutim postoje i regionalne radio stanice u oblastima gde se govori švedski. Za Saami narod na severu Finske postoji nacionalni YLE Sámi Radio, ali i TV program na saami jeziku, Na YLE FEM kanalu svaki dan su vesti na saami jeziku. Takođe, postoji i regionalna TV stanica na saami jeziku, koja se prikazuje samo na severu Finske. Prvi TV program na saami jeziku YLE Ođđasat,  emitovan je na finskoj televiziji YLE1 u decembru 2013. i imao je 120 hiljada gledalaca, više od ukupne Saami populacije u svetu. Povremeno se emituju programi na Inari saami i Skolt saami jeziku. Najpopularniji saami radio program je nedeljni program za mlade, “Sugarshock”, odnosno u originalu na sami jeziku “Sohkaršohkka”. Verujte mi, ovaj radio program koji vode harizmatični i energični Aslak Paltto i Heli Huovinen je pun dobre muzike i odličnih zanimljivih tema.








Švedski TV kanal emituje emisije na svom maternjem švedskom jeziku, ali  uporedo ide i titl na finskom jeziku za sve emisije, osim emisija koje idu uživo, kao što su vesti, tako da u Finskoj svi mogu da gledaju YLE FEM kanal, čak i ako ne znaju švedski.  U svakom slučaaju, manjina koja govori švedski, dobja pun paket usluga kada je reč o informativnom, dečjem program, aktuelnostima, dramskom programu.

Kada je vlada 2012. usvojila stragetiju za nacionalne jezike Finske, bilo je važno kakve će implikacije  ona imati na javno informisanje. Pored toga što su finski, švedski i saami jezik zaštićeni ustavom, u Finskoj se emituju vesti i na ruskom jeziku, YLE Novosti po-russki, svakog dana od 2014. godine, jer ruska manjina sve više raste u Finskoj. U Finskoj se takođe, poslednjih godina  govore i mnogi imigrantski jezici…somalski, estonski, ruski, engleski i arapski.



 Finska je veoma otvorena kada je u pitanju upotreba svih jezika koji se koriste u zemlji, i to vidi kao dobru i pozitivnu stvar što ima mnogo imigranata, za koje smatra da treba da im bude omogućeno da što više koriste svoje maternje jezike, ali isto tako i da je veoma važno i neophodno da svi oni nauče finski, ili još bolje, i finski i švedski, ako planiraju da žive i rade u Finskoj.

Prema statistikama Finske, kada je poznavanje drugih stranih jezika u pitanju, 90 % Finaca govori švedski jezik 70 %  engleski jezik, 18% nemački, 3% francuski, 3% španski, 3% ruski, 1% italijanski, 2% ni jedan drugi strani jezik.

Jan 28, 2018

28.1.2018. Istorijska pobeda na predsedničkim izborima u Finskoj


Foto/https://www.suomikoris.com
Pre tačno šest godina, pisala sam o predsedničkim izborima u Finskoj, kada je, u drugom krugu, pobedio  Sauli Niinistö (Sauli Väinämö Niinistö) ili na srpskom Sauli Niniste. Tekst se nalazi ovde. Kako se predsednički izbori održavaju na šest godina, koliko traje predsednički mandat, danas je bio dan za nove izbore.

Foto YLE
Foto YLE

Sauli Niinistö  je maja  meseca, 2017. godine objavio da će se kandidovati za predsednika na izborima 2018. godine. Jedan od protivkandidata aktuelnom predsedniku, na ovim izborima, bio je, kao i pre šest godina, Pekka Haavisto iz  Zelene lige. Te 2012.godine, Niinistö je pobedio u drugom krugu, a danas već u prvom. Rezultati današnjih predsedničkih izbora  pokazali su da je Niinistö osvojio 62,7% svih glasova, odnosno 1,8 miliona glasova. 

Foto/https://yle.fi/
I pre izbora bio je favorit, gde se po anketama, moglo naslutiti da  bi mogao da osvoji između 58 i 63% glasova dok bi Pekka Havisto osvojio oko 14%. U slučaju da je drugi krug morao da se održi, bilo bi to 11. februara. Izlaznost je bila 69,9%, što je manje nego pre šest godina, kada je 72,8 % glasalo u prvom krugu i 68,9 % u drugom krugu.


Ovo je istorijska pobeda u Finskoj, jer je ovo prvi put da je finski predsednik izabran u prvom krugu. Finski mediji su izjavili da je on sigurno najpopularniji predsednik u novijoj istoriji Finske, ali ne i svih vremena.

Foto/https://im.mtv.fi/
Inače, u Finskoj, za predsednika može biti izabran samo finski građanin po rođenju. Jedno lice može biti najviše dva puta uzastopno birano.

Od zanimljivosti, na koje ste navikli u svakom mom tekstu, ovde bih napisala da je prvi predsednik Finske bio Kaarlo Juho Ståhlberg, i to u periodu 1919–1925. Pre sadašnjeg predsednika, predsednik Finske je bila jedina žena u istoriji Finske, Tarja Halonen, koja je tu funkciju obavljala u dva mandata, punih 12 godina, i da je po zakonu jedno lice moglo da se bira više od dva puta, ubeđena sam da bi to opet bila Tarja. O njoj sam pisala ovde
 

Pre Tarje Halonen, predsednik Finske bio je Martti Ahtisaari, koji je prvi predsednik na svetu (1994-2000), koji je dobio Nobelovu nagradu za mir.  Najpoznatiji u svetu, finski predsednik koji je vladao punih 26 godina je Urho Kekkonen, koji je bio blizak prijatelj i sa Titom,  i koji je sprovodio  politiku „aktivne neutralnosti“ između Zapadnog i Istočnog bloka, ali o tome u nekoj drugoj priči.

Foto/ https://im.mtv.fi/


Foto/YLE

Predsednik Finske ima na raspolaganju tri nekretnine: 

-Predsedničku palatu u Helsinkiju

-Palatu Mäntyniemi, na obali mora,  koja je završena 1993 godine a u kojoj su živeli predsednici Mauno Koivisto, Martti Ahtisaari, Tarja Halonen iSauli Niinistö.

-Kultaranta, letnjikovac na ostrvu Luonnonmaa, u mestu Naantali

Predsednici kada su bili mali 

Sauli Niinistö
Martti Ahtisaari
Tarja Halonen

 Izvor fotografija http://www.iltalehti.fi/fiidifi/2013123117883594_fd.shtml

Mar 28, 2014

Indeks slobode medija u Finskoj



Detaljna svetska istraživanja o indeksu slobode medija, svake godine vrše Reporteri bez granica (Reporters Without Borders), nevladina organizacija sa sedištem u Parizu, a koja se bavi proučavanjem slobode medija u svetu. Svake godine, na Svetski dan slobode medija, 3. maja, na dan, koji je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, objavljuju se detaljni izveštaj o indeksu slobode medija koja je ujedno i svetska rang lista. Ova lista se prvi put pojavila 2002. godine, a sve u cilju kako bi se podigla svest o značaju slobode medija, i ujedno podsetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja, koja je i zagarantovana članom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima


Pored organizacije Reporters Without Borders, postoji još jedna značajna organizacija u svetu koja se bavi proučavanjem ove pojave u društvu, a to je američka nevladina organizacija Freedom House.

Indeks slobode medija određuje poziciju na jedinstvenoj rang listi zemalja kao i detaljan izveštaj o stanju medija u nekoj zemlji. Vrednost indeksa varira od 0 (najbolji) do 100 (najlošiji) i dobija se na osnovu rezultata upitnika koji se sastoji od 23 metodoloških pitanja i 109 indikatora. Indikatori su podeljeni u 3 kategorije i to na pravno, političko i ekonomsko okruženje.

Od 0 - 30 - Slobodni mediji
Od 31 - 60 - Delimično slobodni mediji
Od 61 - 100 - Neslobodni mediji

I po izveštaju organizacije Reporters Without Borders, kao i po izveštaju Freedom House, na prvom mestu je Finska, kako prethodnih godina, tako i ove 2014. Finska je, da napomenem, na ubedljivom prvom mestu od 2008. godine, a pre toga je bila u samom vrhu. Njen uspeh počiva na čvrstim ustavnim i zakonskim osnovama.

Kada je u pitanju Evropa, godinama ubedljivo najgori rejting i problem sa slobodom medija ima Belorusija, a njihov predsednik Aleksandar Lukašenko, proglašen je, pored još više desetina svetskih državnika, za predatora na slobodu medija. Nešto bolja od Belorusije, ali na začelju je i Ukrajina, kada je Evropa u pitanju.


Od bivših jugoslovenskih republika, poredak za 2014. godinu je sledeći:

Slovenija 34. mesto
Srbija  54. mesto
Hrvatska 65. mesto
Bosna i Hercegovina 66. mesto
Crna Gora 114. mesto
Makedonija 123. mesto
 
U Finskoj ne postoje restrikcije na slobodu medija, ali je zato zakon o autorskim pravima  i zaštiti veoma strog, što je sasvim u redu. Taj zakon, koji se naziva Lex Karpela. nastao je 2006. godine. Recimo Finski sud je finskim internet provajderima ( Sonera, Elisa...), izričito naredio da zabrani korisnicima pristup i blokiraju sadržaj sajta The Pirate Bay, odakle ljudi neovlašćeno downloaduju materijale zaštićne autorskim pravima. Nepoštovanje ovih pravila se tretira kao zločin. Ako se na bilo koji drugi način, preko interneta  dođe u posed ilegalnim medijima, to se neće tretirati kao zločin, ali se plaća velika novčana kazna. Od 2008 godine, napravljen je i restriktivni filter prema online kockarnicama i pornografskim sadržajima. 

Pogledajte listu iz prethodne tri godine, a sve podaci su preuzeti sa sajta http://rsf.org/index2014/en-index2014.php

Izvor: http://en.rsf.org/reporters-without-borders-releases-12-02-2014,45849.html