Pre izvesnog vremena, tražeći na YouTube kanalu neko izvođenje
kompozicije “Interieur”, francuskog
kompozitora Francka Angelisa, naišla sam na video jedne devojke koja je
maestralno izvela ovu kompoziciju, sa toliko tehničke virtuoznosti i mnogo
ekspresivnosti. Tada sam jedino videla da se zove Mia Čojbašić, i to me je
podstaklo da se na internetu informišem ko je ona. Naišla sam na mnogo linkova
o njoj i shvatila sam da je s pravom popularna, naročito u svojoj domovini, Hrvatskoj.
Tragajući
dalje, videla sam da je master studije, sa najvišom ocenom i uz velike
pohvale stručne komisije, završila na prestižnoj Sibelius akademiji u
Helsinkiju, u klasi
Mike Väyrynena i Mattija Rantanena, koji spadaju u najeminentnije svetske
pedagoge ovog instrumenta i to me je podstaklo
da nekako stupim u kontakt sa njom. Napisala sam joj poruku i ubrzo mi se
javila. Kroz par prepiski i razmene imejlova, shvatila sam da se iza lika ove devojke
ne krije samo izuzetno nadarena
umetnica, već i prijatna osoba i dobar čovek.
Ne skrivajući divljenje, pitala sam je da li bi dala
intervju za ovaj blog kako bi mnogo ljudi čulo za nju, i kako bi saznali ponešto
o tome kako je bilo studirati u Finskoj. Prihvatila je, i evo, danas, nakon
kratkog uvoda iz njene biografije, objavljujem u celini naš razgovor.
Mia Ćojbašić je rođena
11.04.1987. godine u Puli. Harmoniku
je počela da svira sa osam godina. Nakon završene muzičke škole “Ivan Matetić
Ronjgov” u Puli, Filološko - umetničkog fakulteta u Kragujevcu, studija na
Hochschule für Musik Theater und Medien u nemačkom gradu Hannoveru, upisuje se
na Sibelius akademiju (Sibelius Akatemia) u Helsinkiju. Kao izvođač, ostvarila
je brojne zapažene nastupe i recitale, kao solist i kao član komornih sastava.
Svirala je u pulskom amfiteatru, atriju Klovićevih dvora, glavnoj koncertnoj
dvorani u Finskoj (Helsinki Music Centre, Main Concert Hall), Balder Hall
(Helsinki), Korjaamo Galeriji (Helsinki), Lapidariju Sv. Marka na Hvaru, i bila
deo sledećih muzičkih festivala: Večeri na Griču, Poluotok radosti, ExClam!,
Helsinki Park Art, Hvarske ljetne priredbe, Medulinsko koncertno ljeto,
Recollection (gde praizvodi kompoziciju Promenade Moderne for accordion duo,
rumunskog kompozitora Mateia Gheorghiua, Mramorne dvorane u Rijeci i
Vrsarskog kulturnog ljeta. Osim
rada sa svojim profesorima, učestvovala je na mnogim međunarodnim seminarima
klasične muzike gde su predavači bili: F. Lips, J. Macerollo, E. Moser,
V.Semionov, A. Skliarov, itd.
Dobitnica je dvadesetak prvih i drugih nagrada na državnim i međunarodnim
takmičenjima u zemlji i inostranstvu i dva puta je izabrana za finalistu
međunarodnog multi-instrumentalnog takmičenja Ferdo Livadić u Samoboru.
Radila je kao asistent na katedri za harmoniku na Filološko-umetničkom
fakultetu u Kragujevcu. U aprilu 2013. godine, pozvana je da održi predavanje
na temu „Finska harmonikaška kultura i pedagogija“ u Poreču na trožupanijskom
skupu profesora harmonike. Godine 2015. primljena je u zvanje asistenta
na Muzičkoj akademiji u Puli Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Uz to predaje
harmoniku u GŠ Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci i u OGŠ Ive Tijardovića u
Delnicama.
 |
| Mia Ćojbašić |
Mia, dobar dan, izuzetno mi
je drago što ćete priču o vama, vašem
studiranju u Finskoj i vašim uspesima podeliti sa svima nama.
Dobar dan i Vama, vrlo rado ću podijeliti s Vama svoja iskustva iz Finske.
Recite nam Mia, zašto baš
harmonika?
Željela sam svirati klavir, međutim, oba roditelja su mi svirali harmoniku,
pa su me nagovorili da je i ja odaberem. Ubrzo nakon što sam počela svirati,
postalo mi je jasno da je baš harmonika instrument za mene.
Početak studija vezali ste
za grad Kragujevac, gde ste pokazali izuzetan uspeh, da biste kasnije upravo
zbog izuzetnih rezultata, na ovom
fakultetu radili kao asistent. Kako je, tako mladoj osobi bilo sa one
strane katedre? Da li ste tada zavoleli pedagoški rad?
Kad sam prvi put ušla u učionicu u kojoj sam
četiri godine bila u ulozi studenta i sjela s one strane katedre, osjetila sam
veliko uzbuđenje i ujedno veliku odgovornost prema nešto mlađim kolegama,
studentima. Pedagoški rad sam zavoljela i prije toga, a što se tiče same
katedre za harmoniku na FILUM-u u Kragujevcu, taj je posao bio jedinstven
budući da je svirački nivo kragujevačkih studenata iznimno visok.
Nakon toga odlazite u Hannover. Recite nam nešto o tom iskustvu.
U Njemačkoj sam
imala priliku raditi s prof. Elsbeth Moser kao i biti dio mnogobrojnih
koncerata i projekata u suradnji s umjetnicima na drugim instrumentima. Tamo
sam se imala prilike baviti raznim vrstama glazbe – od klasične, preko
suvremene, do tanga i nešto ležernije glazbe. U Njemačkoj mi se svidjelo što su koncerti bili vrlo posjećeni i što je
publika iznimno zainteresirana za glazbu općenito.
Na kraju, kao kruna svega, usavršavanje na
prestižnoj Sibelius akademiji u Helsinkiju, koja je i jedna od najprestižnijih
akademija klasične muzike na svetu i to, ni manje ni više nego kod čuvenog
profesora Mike Väyrynena. Da li ste pre odlaska u Helsinki imali
nekog favorita za mentora?
Želja za odlaskom na studij u Finsku se javila
nakon masterclassa s prof. Väyrynenom za vrijeme studija u Kragujevcu. Bila sam
oduševljena njegovim načinom rada kao i koncertom koji je tada održao. Također
sam bila upućena u stručnost Mattija Rantanena i željela sam dio studija biti i
u njegovoj klasi.
 |
| Mia u Helsinkiju |
Kakav utisak je ostavila Sibelius akademija na vas, kao i njeni profesori?
Sibelius akademija je ostavila vrlo snažan dojam
na mene. Tokom studija nisam nijednom izašla s bilo kojeg predavanja bez novih
saznanja. Svako predavanje me obogatilo i motiviralo da nastavim raditi na sebi
kao umjetnici. Što se tiče profesora, redovito se radi o iznimnim ljudima i
profesionalcima koji se trude od svog kolegija napraviti nešto posebno i
drugačije.
 |
| Mia sa prof. Macerollom na masterclassu, Kallio-Kuninkala |
Kakve su organizacija i opšta
atmosfera na Sibelius akademiji?
Organizacija je fenomenalna. Administracija i
uredi koji se brinu o studentima su uvijek bili od pomoći. Atmosfera je vrlo
opuštena i konstruktivna te se svi postavljaju prije svega kao jednostavni
ljudi. Stvara se dojam ravnopravnosti svih na fakultetu, bilo da se radi o
profesorima, administrativnom osoblju ili studentima. To mi se jako svidjelo i
u takvoj je atmosferi lakše napredovati i pomicati vlastite granice.
 |
| Arrasate Hiria competition |
Da li je bilo u to vreme studenata sa prostora Ex-Yu?
U vrijeme kad sam studirala u Helsinkiju, uz mene
bila su još dva studenta iz Hrvatske. Kasnije je došao i jedan student s
ljubljanske akademije u sklopu međunarodne razmjene studenata.
 |
| Mia na dodeli diplome |
Skandinavija je kolevka današnje harmonike,
i ovaj instrument je veoma popularan u Finskoj. Da li ste se upoznali sa
likom i delom nekog poznatog finskog harmonikaša, i ko je na vas ostavio jak
utisak?
Matti Rantanen je otac suvremene harmonike u
Finskoj te je ostavio veoma jak dojam na mene. Uz njega, Helka Kymäläinen, Veli
Kujala i naravno, Mika Väyrynen su najveća imena moderne harmonike i izvan
Finske. Svatko od njih je poseban na svoj način te su svi oni utjecali na mene.
Na trožupanijskom stručnom veću učitelja harmonike u Poreču, držali ste
predavanje na temu”Finska harmonikaška kultura i pedagogija”. Da li biste nas
makar ukratko upoznali o tome kakva je
zapravo finska harmonikaška kultura i pedagogija ?
U Finskoj je harmonika ravnopravan klasični
instrument. Pedagogija je na vrlo visokom nivou, općenito. Ipak se radi o
zemlji koja je u svjetskom vrhu kad je obrazovanje u pitanju. Posebnost je u
ležernosti i opuštenosti pristupa prema učenicima od najranijih dana školovanja
do diplome. Smatram da je to za mnogo stvari odličan pristup zato što se budući
mladi glazbenici od početka ohrabruju da budu originalni i svoji. Cijeli
koncept autoriteta je potpuno drugačiji nego na našem području, pa mi je zbog
toga izrazito drago da sam imala prilike iskusiti njihov način predavanja.
Razlika između njih i obrazovanja na našim prostorima je u tome što se njihov
pristup konstantno mijenja, razvija i prilagođava.
Mnogo se u svetu priča o finskom modelu obrazovanja. Da li ste zaista
stekli utisak da je zasluženo na vrhu svetske lestvice?
Da, u svakom smislu je zasluženo.
Kako vam se dopao Helsinki i da li ste posetili i neka druga mesta u
Finskoj?
Helsinki mi se svidio. Posjetila sam više mjesta,
među kojima Tampere, Kallio-Kuninkala, Järvenpää, Espoo i Vantaa. Nažalost,
nisam imala prilike otići u Laponiju, ali svakako planiram. Jako su mi se
svidjela finska jezera, šume, bogatstvo prirodnih boja u jesen i proljeće te
naravno, nezaobilazni bijeli pokrivač i finska zima. Posebno iskustvo, pogotovo
za nekoga s Mediterana.
Kako vam se dopadaju Finci i njihov mentalitet?
Na prvi pogled su introvertni i hladni. Međutim,
radi se samo o prvom dojmu kojeg mi stječemo radi razlike u mentalitetu i
drugačijeg pristupa ljudima. Zapravo su veoma topli i srdačni ljudi. Uvijek su
spremni pomoći i zadovoljstvo je razgovarati s njima jer su veoma obrazovan i
inteligentan narod.
 |
| Mia ispred spomenika Sibeliusu u Helsinkiju |
Da li ste imali priliku da se upoznate sa finskom muzikom ostalih zanrova i
da li biste izdvojili nešto?
Došla sam u doticaj i s njihovom
narodnom glazbom. Najviše me oduševilo pjevanje stihova iz narodne epske
poezije kalevala.
 |
| Ispred Uspenski katedrale u Helsinkiju |
Imate li vi neke omiljene kompozitore, čijim delima se uvek vraćate?
Nemam jednom omiljenog kompozitora, trenutno više
sviram djela autora koji nisu izvorno pisali za harmoniku. Uz to, za koncert u
Daruvaru u sklopu Hrvatskog natjecanja za harmoniku spremam praizvedbu skladbe
Damira Bužlete posvećene meni. Moglo bi se reći da se uvijek ipak vraćam
djelima J. S. Bacha i P. I. Čajkovskog.
Danas se bavite pedagoškim radom. Da li vas to ispunjava?
Ove godine predajem harmoniku učenicima i
studentima svih uzrasta - od 7 do 20 godina. Ovo je posao koji ispunjava, ali
istodobno može biti i veoma naporan jer uz radno vrijeme koje je uvijek više od
8 sati dnevno te rad na četiri lokacije (Delnice, Rijeka, Rab i Pula) ne ostaje
mi dovoljno vremena za vježbanje i odmor, u konačnici.
Za kraj, evo...danas je vaš rođendan i moglo bi se reći da ste za 29 godina
mnogo toga ostvarili. Kako je ovo priča o vama i Finskoj, ne znam da li ste znali
da je u Finskoj vaše ime dosta popularno i da ga pišu kao Miia dok se u
Švedskoj piše Mia. Izgleda ja je april zaista vaš mesec jer je i u Finskoj,
imendan svih dama koje se tako zovu upravo u aprilu, tačnije 30. aprila. Iz tog
razloga, jer je april vesnik lepog vremena i bujanja prirode, neka ovaj april
bude vesnik za još mnogo nagrada i uspeha koje svakako zaslužujete.
Hvala Vam! I ja Vama želim puno sreće u daljnjem
radu. Pozdravite mi Finsku, zemlju koje ću se uvijek sjećati s osmjehom na
licu.
Posts
